Sam autor kaže da mu nije bila namjera da rasplače publiku, ali je želio poslati glasnu i jasnu poruku kako je dobrota svijetu potrebna, da se, kako je po hercegovački istakao - "svi gledamo kao brat sa bratom, kao sestra sa sestrom, kao Svetosavci i Svetovasilijevci".
"U knjizi su istinite priče ljudi ovoga kraja, a neki od njih, ili junak ili svjedok tih događanja, bili su i gosti mojih promocija širom Hercegovine, pa i ovdje večeras u Trebinju", istakao je preksinoć Mijanović koji je, kako objašnjava, slušao mnoge priče iz južnih krajeva Srpske, ali je ovom prilikom prenio samo one od kojih mu je srce zatreperilo, jer mu je srce pravilo najbolji odabir.
Recenzent knjige Milan Bovan kaže da Mijanović ne piše ni prozu, ni poeziju, nego "diše proeziju hercegovačke duše".
"Mislim da je, nažalost, nama koji smo odvojeni od toga nekadašnjeg ruralnog života ovo jako bitno štivo i jako je bitno pisati ovim načinom kojim Mijanović piše zato što samo na taj način možemo sačuvati barem jedan dio naše zaboravljene prošlosti, a Rato je nepresušni izvor stare hercegovačke mudrosti", dodao je Bovan.
Jedan od junaka Mijanovićeve knjige je i poznati hercegovački ortoped, doktor Ognjen Milinković, koji je vrlo emotivno govorio o onome što se nalazi između njenih korica.
"Ja sam po struci ortoped, ali za ovu knjigu treba dobar kardiolog, jer svaki redak dira u srce, što se vidi i po reakcijama publike", istakao je doktor Milinković, prisjetivši se da je Ratomira Mijanovića upoznao prije nekoliko godina i od tada vodio brojne razgovore sa njim - o životu, o Hercegovini, o njegovom rodnom Gacku.
