Nova energetska kriza kuca na vrata Evrope: Ko će najviše osjetiti udar?

Evropi ove zime prijeti novi energetski udar, a posljedice neće biti iste za sve. Hemijska i metalurška industrija najviše zavise od gasa, dok bi nestašica dizela najteže pogodila transport, poljoprivredu i građevinarstvo. Za Adria regiju dodatni problem predstavlja zavisnost od evropskog tržišta i uvoznih pravaca.

Nakon što je zbog rata u Iranu i blokade Hormuškog moreuza ove godine za energente platila čak 100 milijardi eura više, Evropska unija ulazi u zimu suočena s novim rizikom od energetske krize. Koliko će situacija biti ozbiljna, zavisit će od vremenskih uslova, ali i od toga hoće li predsjednik SAD-a Donald Trump uvesti zabranu izvoza dizela iz SAD-a.

Nakon neformalnog sastanka ministara energetike država članica EU u Dablinu, evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen uvjeravao je da se EU ne suočava s neposrednom krizom u snabdijevanju energentima, ali je upozorio da bi visoke cijene mogle imati ozbiljne posljedice po domaćinstva koja ne mogu priuštiti grijanje ili putovanje na posao.

Skladišta gasa u EU popunjena su u prosjeku oko 70 posto, dok je globalno tržište tečnog prirodnog gasa (LNG) i dalje zategnuto zbog sukoba na Bliskom istoku. Brisel zato ponovo poziva države članice da ograniče potražnju za energijom i smanje potrošnju gasa i struje "koliko god je potrebno".

Prema riječima evropskog komesara iz Danske, skoro 50 miliona Evropljana već nije u stanju adekvatno zagrijati svoje domove tokom uobičajene zime. On je time istakao socijalne rizike koje nosi novi cjenovni šok, koji, inače, već dosta pogađa i mnoge industrijske sektore zasnovane na velikoj potrošnji energenata.

U slučaju fizičke nestašice gasa, najveći udar pretrpjele bi hemijska i metalurška industrija, ali i proizvođači stakla, keramike, papira i hrane. Posljedice ne bi jednako pogodile sve, a među najugroženijim zemljama su Njemačka, Nizozemska i Latvija, gdje su zalihe gasa posebno niske.

Njemačka skladišta gasa nisu popunjena ni 60 posto na kraju septembra / Bloomberg

Nestašica gasa i manjak dizela u EU imali bi za posljedicu ozbiljan udarac i na kompanije u Adria regiji, uprkos tome što regija ima specifične energetske prednosti, poput sopstvenih rafinerijskih kapaciteta i manju zavisnost privrede od gasa.

Štednja i olakšice

EU se s novim rizikom suočava i zbog manjka rafinerijskih kapaciteta, posebno za preradu sirove nafte u dizel. SAD trenutno pokriva oko polovine evropskog pomorskog uvoza dizela, zbog čega bi eventualno ograničenje američkog izvoza dodatno zaoštrilo situaciju.

U Briselu još razmatraju ideje o tome kako olakšati građanima i privredi, dok je evropski komesar energetike pozdravio zahtjev francuskog predsjednika Emmanuela Macrona za privremeno ublažavanje određenih ekoloških pravila koja se odnose na gorivo, kako bi se rafinerijama omogućilo da proizvode više dizela i drugih derivata i kako bi se na taj način povećala domaća ponuda.

Evropski komesar za energetiku Dan Jorgensen / Bloomberg

Prema riječima izvršnog direktora Međunarodne agencije za energetiku (IEA) Fatiha Birola, koji je prisustvovao sastanku u Dablinu, zasad nije prioritet novo hitno puštanje nafte iz strateških rezervi.

"Zemlje su do sada oslobodile oko 20 posto svojih strateških rezervi, tako da je na raspolaganju ostalo približno 80 posto u slučaju da se poremećaji u snabdijevanju znatno pogoršaju, a vlade se dogovore o daljnjim koracima", rekao je Birol.

Komesar Jorgensen je potvrdio da Evropska komisija planira za godinu dana odgoditi primjenu pojedinih pravila EU o metanu, koji se odnose na uvoz, uz obrazloženje da bi to moglo ublažiti pritisak na energetska tržišta, a da istovremeno ne ugrozi dugoročne klimatske ciljeve EU da smanji upotrebu fosilnih goriva ulaganjem u obnovljive izvore energije, elektrifikaciju i energetsku efikasnost.

"Naš odgovor je dvostruk: snažnije usmjeravanje ka zelenoj tranziciji uz istovremenu fleksibilnost i pragmatičnost tokom ovog veoma teškog prelaznog perioda. Moramo pomoći državama članicama, građanima i kompanijama da prebrode ovu krizu", rekao je on, dodajući da mjere za sprječavanje vrtoglavog rasta cijena energenata neće uključivati porez na ekstraprofit na nivou EU, kao što je to bilo 2022., ali da članice mogu uvesti sopstvene mehanizme u okviru EU pravila.

Jorgensen i Birol pozvali su zemlje da preispitaju poreske sisteme koji visoko oporezuju električnu energiju, dok na gas primjenjuju niže poreze. Ako vlade žele podstaknuti domaćinstva i industriju da pređu s gasa i nafte na električnu energiju, moraju učiniti struju pristupačnom, posebno u periodu visokih cijena energenata, istakli su oni.

Ko će najviše osjetiti nestašicu gasa

Ako ove zime dođe do ozbiljne nestašice prirodnog gasa u EU, najviše će biti pogođene energetski intenzivne industrije, koje gas koriste ne samo kao izvor toplote i električne energije, već i kao ključnu sirovinu u proizvodnim procesima. Najveći udar bi, kao i usred energetske krize 2022., pretrpjela hemijska industrija, koja troši oko 22 posto ukupne energije namijenjene industriji u EU, pri čemu je ekstremno zavisna od gasa.

Za razliku od drugih industrija koje gas koriste samo za pogon fabrika, kompanije hemijske industrije, poput BASF-a, koriste gas kao sirovinu za proizvodnju. Zbog toga visoke cijene gasa i eventualna nestašica najviše pogađaju proizvođače azotnih đubriva, amonijaka, metanola i vodonika. Bez gasa, proizvodni proces ovih firmi se momentalno obustavlja ili drastično smanjuje, što dalje izaziva lančanu krizu u poljoprivredi i proizvodnji hrane.

Giganti njemačke hemijske industrije, poput BASF-a, najpodložniji su poskupljenju gasa / Bloomberg

Od gasa je izuzetno zavisna i evropska proizvodnja nemetalnih minerala, kao što su staklo, keramika ili cement. Taj sektor je drugi najveći potrošač energije u industriji EU, pri čemu se proizvodnja stakla i staklenih proizvoda ekstremno oslanja na prirodni gas, koji pokriva čak 74 posto finalne potrošnje energije u toj proizvodnji. Osim toga, industrijske peći za staklo i keramiku moraju neprekidno raditi na ekstremno visokim temperaturama pa bi naglo gašenje ili smanjenje dotoka gasa moglo trajno da ih ošteti i kompanijama stvori višemilionsku štetu.

I proizvodnja sirovog željeza, čelika i obojenih metala poput aluminija, troši ogromne količine energije tako da metalurška industrija već osjeća krizu. Topionice u Njemačkoj i Evropi već se bore s visokim cijenama električne energije i gasa, koje su gotovo dvostruko više nego u drugim dijelovima svijeta, a u slučaju nestašice - metalurški pogoni bi bili prvi na listi za restrikcije, jer troše ogromne količine gasa.

U ukupnoj industrijskoj potrošnji energije u EU, sedmina odlazi na potrošnju industrije papira, celuloze i ambalaže. Iako se ovaj sektor dijelom oslanja na biogoriva i struju, prirodni gas i dalje pokriva između jedne četvrtine i jedne trećine energetskih potreba u različitim pogonima tako da bi prekid ili restrikcije u snabdijevanju dovele do zastoja u proizvodnji ambalaže i papirnih sirovina. To bi direktno utjecalo na logistiku i lance snabdijevanja za potrošačku robu.

Osim toga, i prehrambena industrija i proizvodnja pića troši dobar udio od oko 12 posto ukupne industrijske potrošnje energije u EU, pri čemu se gas masovno koristi za industrijsko pečenje, pasterizaciju, sterilizaciju i sušenje hrane, tako da se i bez nestašica može očekivati da se visoka cijena gasa prelije direktno na cijene osnovnih namirnica u prodavnicama. To će naročito biti izraženo ako u piku zime cijena gasa skoči na više od 100 eura po MWh, što analitičari već predviđaju.

Prelivanje krize na Adria regiju

U slučaju jake zime, gasna kriza neće biti ravnomjerno geografski raspoređena jer zalihe gasa sada nisu podjednako na prosječnom nivou od 70 posto. Udar nestašice najviše bi se osjetio u Njemačkoj, kao najvećoj evropskoj ekonomiji i industrijskom jezgru EU, koja trenutno ima zalihe gasa od oko 58 posto, što je znatno ispod prosjeka.

Osim Njemačke, s kritično niskim zalihama pred zimu suočavaju se i Nizozemska sa oko 52 posto i Latvija sa oko 47 posto. Ali zbog svoje veličine i industrijske strukture, manjak gasa u njemačkim proizvodnim pogonima odmah bi se prelio na susjedne zemlje i uzdrmao lance snabdijevanja širom Evrope.

Nestašica gasa u EU prenijela bi se i na Adria regiju, kroz lančane ekonomske potrese, uprkos tome što regija ima specifične energetske prednosti i manju ukupnu zavisnost od gasa u proizvodnim procesima u poređenju s Njemačkom ili Italijom. U zemljama Adria regije, potrošnja prirodnog gasa po stanovniku je znatno niža od prosjeka EU, pri čemu većina ekonomija u regiji troši od pet do 10 puta manje gasa u poređenju s evropskim prosjekom ili energetski intenzivnim članicama EU.

Primjera radi, prema statističkim podacima EU iz 2020. godine, u Srbiji je potrošnja 388 kubnih metara po stanovniku, a u Nizozemskoj 2.510, Njemačkoj 1.165, dok je prosjek EU oko 800. Kompanije u regiji bi pretrpjele ozbiljan udarac, prije svega zbog finansijskih i izvoznih veza s EU.

Rezultat energetske krize bit će i skok inflacije širom EU / Bloomberg

 

Čak i zemlje regije, poput Srbije, koje imaju dugoročne sporazume o jeftinijem gasu s Rusijom, nisu imune na krizu. Naime, kada cijene gasa na evropskim berzama skoče ekstremno visoko, to automatski podiže cijene struje na berzama i poskupljuje sve ostale uvozne sirovine. Samim tim dovodi do drastičnog skoka operativnih troškova.

Ipak, finansijski pritisak bi najbrže osjetile toplane i javna komunalna poduzeća u Srbiji i Bosni i Hercegovini, koja su visoko zavisna od gasa za grijanje gradova.

S druge strane, energetska kriza u Njemačkoj i usporavanje ili prestanak rada njemačkih industrijskih giganata doveli bi do pada potražnje za komponentama koje se proizvode u Adria regiji. Od toga su najugroženiji pogoni automobilske industrije, metaloprerađivačkog sektora i industrija plastike, koji rade kao direktni dobavljači za zapadnoevropske fabrike.

Osim toga, bila bi pogođena i domaća industrija koja nije direktni dobavljač komponenti pogonima na zapadu Evrope. Kao i u EU, regionalne kompanije koje se bave proizvodnjom čelika, aluminija, vještačkih đubriva i drugih metalurških i hemijskih proizvoda, ali i fabrike cementa, stakla i cigli, suočile bi se sa dilemom da li da rade sa ogromnim gubicima zbog skupih energenata, prije svega gasa, ili privremeno ugase pogone. Posljedično, to bi podiglo cijene u cijelom građevinskom sektoru.

Gasna kriza bi pokazala i nedostatke Hrvatske kao regionalnog čvorišta za uvoz LNG-ja preko LNG terminala na Krku, jer bi sve veće interesovanje regije za uvoz gasa preko ovog terminala ukazalo da su kapaciteti mreže i politički odnosi u regiji i dalje usko grlo za brzu raspodjelu u kriznim trenucima.

Nada u američki pragmatizam

Energetska neizvjesnost u EU postala je očigledna nakon završenog sastanka u Dablinu kada su, suočeni s pitanjem je li EU spremna za eventualnu Trumpovu zabranu izvoza goriva iz SAD-a, zvaničnici EU uglavnom samo izražavali nadu da do takve zabrane neće doći.

Komesar Jorgensen je novinarima rekao da je svom američkom kolegi Chrisu Wrightu uputio "jasnu poruku" da bi SAD trebalo da odustane od te prijetnje, te izrazio zadovoljstvo što se Wright javno složio da ta mjera ne bi bila djelotvorna.

Izvori u Briselu kažu da se oni uzdaju u to da su Amerikanci "pragmatični ljudi" te da bi "ako uvedu zabranu izvoza dizela, to moglo odgovarati Teksasu, ali ne i drugim dijelovima SAD-a".

Američke strateške rezerve nafte sve praznije zbog intervencija na energetskom tržištu / Bloomberg

Ipak, nestašica dizela u EU najviše bi pogodila transport i logistiku, poljoprivredu, građevinarstvo i tešku prerađivačku industriju. Drumski i teretni saobraćaj troše čak 77 posto ukupne količine dizela u EU, a kamioni na dugim relacijama potpuno zavise od ovog goriva. Nestašica bi dovela do drastičnog skoka troškova prevoza robe, kašnjenja u lancima snabdijevanja i prelivanja troškova na krajnje potrošače. I sva teška poljoprivredna mehanizacija, uključujući traktore i kombajne, primarno koristi dizel, pa bi nestašica mogla dovesti do smanjenja poljoprivrednih aktivnosti tokom zime i priprema za proljeće. To direktno vodi ka novom poskupljenju hrane.

Utjecaj na građevinsku industriju bi bio osjetan kroz zaustavljanje ili usporavanje velikih infrastrukturnih projekata i rast cijena građevinskih radova, a u prerađivačkoj industriji bi došlo do smanjenja proizvodnih kapaciteta, pada konkurentnosti evropskih fabrika i rizika od privremenih zatvaranja pogona u kojima se dizel i lož-ulje koriste za rad mašina i grijanje tokom zime. Zbog uske povezanosti procesa prerade nafte, nestašica dizela stvara direktan manjak i deficit kerozina, što bi moglo dovesti do smanjenja zaliha aviogoriva u Evropi na višegodišnji minimum i poskupljenja avionskih karata.

Potencijalna američka zabrana izvoza dizela imala bi specifične posljedice na kompanije u Adria regiji, jer ovu regiju karakterizira mješavina sopstvenih rafinerijskih kapaciteta i visoke zavisnosti od uvoza kroz logistički otežane pravce. U svakom slučaju, posljedice bi podrazumijevale prelivanje evropske inflacije na Adria regiju, ogroman rast troškova logistike, ali i operativne probleme u uvozu sirove nafte preko Dunava i Jadrana.

Regionalne transportne i logističke kompanije, poput Milšpeda, već rade s tankim maržama, a novi skok cijena dizela, koji se sada ne osjeća u regiji koliko u Njemačkoj, direktno bi ugrozio njihovu profitabilnost. Transportne kompanije bi morale aktivirati takozvane plutajuće klauzule o gorivu u ugovorima, što znači da će automatski podizati cijene transporta klijentima i samim tim dovesti do rasta cijene robe. Poseban udar bi osjetile regionalne aviokompanije, poput Air Serbije ili Croatia Airlinesa, koje bi se suočile s drastičnim skokom operativnih troškova pred zimsku sezonu letenja.

Rafinerija INA nadomak Rijeke / Bloomberg

Regionalni energetski igrači, kao što su NIS, INA i Petrol, našli bi se pod ogromnim pritiskom da kompenziraju manjak dizela na evropskom tržištu, pri čemu se već suočavaju s brojnim problemima - NIS sa problemom američkih sankcija dok Rusi ne izađu iz vlasništva, a INA i Petrol s rastom veleprodajnih troškova.

Na sve to, situaciju komplicira i nizak vodostaj Dunava, budući da veliki dio uvoza dizela u regiju ide riječnim putem. Kombinacija visokih cijena na globalnom tržištu i logističkih prepreka, kao što je nizak vodostaj, već je natjerala privatne uvoznike u regiji da privremeno obustave uvoz, prebacujući teret na državne obavezne rezerve.

Kao i u EU, manjak dizela bi utjecao i na poljoprivrednu proizvodnju, ali i na mnogo velikih infrastrukturnih projekata u Adria regiji, poput izgradnje autoputeva u Srbiji i BiH ili željezničke infrastrukture. Budući da mnogi ugovori s državama nemaju fleksibilne cijene, ovaj finansijski gubitak pao bi direktno na teret izvođača.

Kompanije u Hrvatskoj i Sloveniji bile bi direktno pogođene striktnim evropskim mehanizmima, ali bi imale pristup koordiniranim kriznim mjerama Brisela. S druge strane, kompanije u Srbiji, BiH i Sjevernoj Makedoniji, koje nisu dio EU, više zavise od hitnih intervencija lokalnih vlada i puštanja dizela iz nacionalnih robnih rezervi, što može stvoriti kratkoročnu stabilnost cijena i snabdijevanja, ali po cijenu pražnjenja strateških državnih zaliha.