NI NJEMAČKA NIJE ONO ŠTO JE NEKAD BILA: Mjesečna plaća od oko 3.000 eura samo na papiru zvuči odlično...

Kada se u Bosni i Hercegovini spomene plaća od 3.000 eura, ona djeluje kao iznos s kojim se može živjeti bez ikakvih finansijskih briga.

Međutim, bruto plaća nije isto što i novac koji legne na račun, a ni neto plaća nije iznos koji radniku ostane na kraju mjeseca.

Od zarade prvo se oduzimaju porezi i doprinosi, a potom stanarina, režije, prevoz, hrana, osiguranja i druge obaveze.

Najveća stavka uglavnom je stan. U velikim njemačkim gradovima stanarina može uzeti toliko novca da radniku nakon plaćanja osnovnih troškova ostane znatno manje nego što porodica u BiH zamišlja.

Samac koji dijeli stan, koristi javni prevoz i pažljivo troši može uštedjeti značajan dio plaće.

Porodica s djecom treba veći stan, više hrane, odjeću, školske potrebe i često automobil. Ako radi samo jedan roditelj, čak i dobra plata može postati tijesna.

Dodatni izdatak predstavlja svaki dolazak u BiH. Gorivo, putarine, avionske karte, pokloni i novac ostavljen porodici mogu potrošiti veliki dio ranije ušteđenog iznosa.

Ljudi u domovini često vide automobil kupljen na kredit ili nekoliko sedmica godišnjeg odmora, ali ne vide mjesece štednje i odricanja.

Uprkos visokim troškovima, razvijene zemlje nude veću sigurnost zaposlenja, uređeniji sistem i bolje mogućnosti za profesionalno napredovanje.

Radnik koji poznaje jezik, ima traženo zanimanje i živi izvan najskupljih gradova može ostvariti ozbiljnu uštedu.

Najveću prednost imaju domaćinstva u kojima rade dvije osobe. Tada se stanarina i režije dijele, dok ukupni prihodi omogućavaju lakše planiranje budućnosti.