Ovim nastupom Laporte je ispisao zanimljivu stranicu nogometne historije jer je postao prvi igrač koji je u polufinalu Mundijala savladao reprezentaciju zemlje u kojoj je rođen.
Rođen je 27. maja 1994. godine u francuskom Agenu, u baskijskoj porodici. Tokom omladinske karijere odigrao je više od 50 utakmica za mlađe selekcije Francuske i bio jedan od najvećih talenata svoje generacije, ali priliku u seniorskoj reprezentaciji nikada nije dobio.
Za to je, prema mišljenju mnogih, najzaslužniji selektor Didier Deschamps. Laporte je između 2016. i 2017. godine tri puta bio pozivan u A reprezentaciju Francuske, ali je svih 270 minuta presjedio na klupi i nije upisao debi.
Kasnije je otvoreno govorio da je godinama bio ignorisan te da nije imao dobar odnos sa Deschampsom. Tvrdio je čak da selektor nije odgovarao na njegove poruke, dok je Deschamps sve negirao, objašnjavajući da je riječ isključivo o sportskoj konkurenciji.
Iako je u to vrijeme bio jedan od najboljih štopera Premiershipa u dresu Manchester Cityja, bilo je jasno da će teško dočekati pravu priliku u dresu Trikolora.
Prekretnica u njegovoj karijeri dogodila se zahvaljujući Athletic Bilbau, u čiju je omladinsku školu stigao sa 15 godina. Zbog baskijskih korijena mogao je nastupati za klub koji tradicionalno angažuje igrače povezane s Baskijom, a tokom osam godina provedenih u Bilbau izgradio je snažnu vezu sa Španijom.
Uoči Evropskog prvenstva 2021. godine tadašnji selektor Luis Enrique tražio je vrhunskog ljevonogog stopera, a Španski nogometni savez pokrenuo je proceduru za dobijanje španskog državljanstva. Kako Laporte nikada nije nastupio za seniorsku reprezentaciju Francuske u zvaničnoj utakmici, FIFA je u maju 2021. godine odobrila promjenu sportskog državljanstva.
Njegova odluka izazvala je burne reakcije u Francuskoj. Bivši reprezentativci Emmanuel Petit i Jérôme Rothen kritikovali su Laportea, optužujući ga da je promijenio reprezentaciju isključivo zato što nije mogao izboriti mjesto kod Deschampsa.
Laporte se nije previše osvrtao na kritike. Istakao je da je odluku donio zajedno s porodicom te da se u Španiji oduvijek osjećao cijenjeno i prihvaćeno.
Vrijeme je pokazalo da nije pogriješio. Postao je standardni član odbrane Crvene furije, sa Španijom je osvojio UEFA Ligu nacija 2023. godine i Evropsko prvenstvo 2024. godine, gdje je bio jedan od najboljih defanzivaca turnira.
Danas je jedan od lidera španske reprezentacije i čovjek koji je, paradoksalno, upravo protiv svoje rodne Francuske ostvario veliku pobjedu i plasman u finale Mundijala.
