Nevjerovatna priča Doli Parton: Od odrastanja u siromaštvu do slave i poslovnog carstva

Rođena je 19. januara 1946. godine kao četvrto od dvanaestoro djece u porodici Ejvi Li Ovens i Roberta Lija Partona. Njeno djetinjstvo obilježili su teško siromaštvo i oskudica. Nisu imali ni struju ni vodu, a majka im je šila odjeću od starih krpa i poklonjenih polovnih komada.

To je opisala u kultnoj pjesmi Coat of Many Colors, koju je smatrala svojim najboljim autorskim djelom, prenosi Zadovoljna.hr.

Doli je još kao djevojčica bila fascinirana šminkom, ali ne samo da joj roditelji nikada ne bi dozvolili da je nosi nego nije mogla ni da je priušti. Zato se snalazila kako je znala i umjela. Koristila je brašno umjesto pudera u prahu, a obrve je iscrtavala izgorjelim šibicama koje je koristila i kao zamjenu za ajlajner. Jedan dio njene tadašnje beauty rutine bio je veoma opasan. Naime, gnječila je bobice otrovne biljke vinobojke, pa njihovim crvenim sokom mazala obraze i usne.

Ljubav prema muzici usadila joj je majka. Zajedništva, ljubavi i smijeha uvijek je bilo u njihovoj porodici, a majka se potrudila da ne nedostaje ni muzike. Zabavljala je djecu pjevajući im stare narodne pjesme i balade. Priliku da prvi put zapjeva pred pravom publikom Doli je dobila u lokalnoj crkvi, a kada je imala osam godina ujak Bil Ovens kupio joj je prvu gitaru.

Upravo je sa Bilom snimila svoj prvi singl Puppy Love, koji je snimila sa 13 godina i zahvaljujući kojem je dobila priliku da konačno zapjeva u Grand Ole Opryju.

Više ništa nije moglo da zaustavi novu zvijezdu u usponu koja je bila odlučna u namjeri da ostvari sve svoje snove. A oni nisu bili mali.

Prve uspjehe doživjela je kao autorka pjesama za druge izvođače, a onda je 1965. potpisala ugovor sa diskografskom kućom Monument Records. Iako je žarko željela da pjeva kantri, producenti su u njoj vidjeli pjevačicu komercijalnog popa.

Prvu priliku da se okuša u kantri žanru dao joj je muzičar i zabavljač Porter Vegoner. Počela je redovno da nastupa u njegovoj televizijskoj emisiji, a potom je Vegoner nagovorio svoju diskografsku kuću RCA Victor da sa njom potpiše ugovor. Objavili su duet The Last Thing on My Mind i tako započeli dugogodišnji niz uspješnih saradnji koje su dominirale kantri top-listama.

Život u siromaštvu primorao je Doli da veoma rano shvati važnost novca i razvije preduzetnički duh. Na samom početku profesionalne karijere sa ujakom je osnovala izdavačku kuću Owe-Par kako bi zadržala autorska prava na svoje pjesme.

Novac je postao problem u njenom poslovnom odnosu sa Porterom Vegonerom.

"Porter je mnogo zaradio na našoj slavi i dijelio je dio tog bogatstva. Ponekad bismo dobijali bonuse i obasipao me poklonima. Davao mi je ogrlice, prstenje i Cadillac, a svi ti pokloni izazvali su veliku pažnju medija. Ali moja plata nije se promijenila. Stalno sam tražila povišicu i nikad je ne bih dobila. Davao bi mi sve te stvari i rekao: 'Smatraj ovo svojom povišicom.'

A ja sam odgovorila: 'Ne želim poklone. Želim sama da kupujem svoje poklone. Želim novac.' Počeo je da odlučuje koje ću pjesme pjevati. Takve stvari počele su da izazivaju mnogo problema između nas. To je bio njegov šou, ali ja sam pokušavala da izgradim svoju karijeru u muzičkom biznisu i kao samostalna umjetnica. Kada pokušavate da napredujete u nečijem šou-programu, a on sve doživljava kao prijetnju ili se naljuti kada dobijete više pažnje od njega – to stvara tenzije", priznala je.

Na kraju je 1973. odlučila da prekine saradnju sa Vegonerom, a on je to teško podnio. Upravo je njemu posvetila pjesmu “I Will Always Love You”.

Već je i u njenoj originalnoj izvedbi pjesma bila hit, a to je prepoznao i Elvis Prisli, koji je želio da snimi svoju verziju. Doli je pristala, ali veče prije snimanja pozvao ju je Elvisov menadžer Tom Parker. Rekao je da Elvis ništa ne snima ako mu se ne prepuste autorska prava ili 50 odsto od zarade, a Doli na to nije željela da pristane.

"Rekla sam mu: 'Ovo je najvažnije autorsko pravo u cijeloj mojoj izdavačkoj kući i ne mogu to da uradim.' Plakala sam cijelu noć. Drugi su mi govorili da sam luda, da je to Elvis Prisli i da bi mu dali pjesmu. Ja sam rekla da mi nešto u srcu govori da to ne uradim", objasnila je Doli svoju odluku.

Potvrdu da je donijela dobru odluku dobila je 18 godina kasnije kada je Vitni Hjuston otpjevala obradu pjesme i donijela Doli milione dolara zarade.