NERVOZA U SUDNICI SVE OČITIJA: Ko je Mladen Vukojičić, tužilac u predmetu 'Dobrovoljačka'?
Piše: Amina Čorbo-Zećo / NAP
Mladen Vukojičić rođen je 1979. godine u Rogatici. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Novom Sadu 2003. godine, a pravosudni ispit položio je 2010. godine u Sarajevu. Po završetku fakulteta radio je kao pripravnik u Osnovnom sudu Sokolac, a potom u Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike srpske.
U julu 2014. godine, Odlukom Visokog sudskog i tužilačkog vijeća, imenovan je za tužioca Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo, a 20. maja 2021. godine postaje tužilac Tužilaštva Bosne i Hercegovine. Osim toga, Vukojičić djeluje i kao edukator ispred Vijeća Evrope za Bosnu i Hercegovinu u oblasti visokotehnološkog kriminala.
Međutim, Vukojičić je postao poznat po svom angažmanu u slučaju Dobrovoljačka, optužnici koja je prepisana iz Beograda i koju, uz Vukojičića, potpisuje i glavni tužilac Milanko Kajganić. Slučaj Dobrovoljačka već je bio okončan pred Haškim tribunalom, gdje je nakon opsežnih istraga utvrđeno da je kolona 3. maja u Dobrovoljačkoj ulici bila legitimna vojna meta. Također, Sudovi u Beču i Londonu su ranije odbacili optužbe, uključujući hapšenje Jovana Divjaka i Ejupa Ganića po potjernici iz Srbije. Ipak, ovaj slučaj ponovo je otvoren u BiH, u čemu mnogi pravnici vide pokušaj historijskog revizionizma.
Na posljednjem ročištu, kada je svjedočio Slobodan Jakovljević putem videolinka iz Beograda, Vukojičić je pokazao vidnu nervozu pred odbranom.
Advokatica Mirna Avdibegović više puta je ulagala prigovore zbog pitanja koja su bila ključna za rasvjetljavanje dužnosti svjedoka u IV Korpusu JNA, što je očito iritiralo tužioca. Dok je odbrana iznosila kontradikcije i protivrječnosti, Vukojičić je cupkao nogama, jasno pokazujući napetost u sudnici.
Ovakva dinamika naglašava važnost profesionalnog i objektivnog pristupa tužilaštva – čija je dužnost da utvrdi istinu, a ne da je reinterpretira pod političkim ili emotivnim pritiscima. Pitanje je zašto Tužilaštvo BiH do sada nije detaljno analiziralo prethodne pokušaje procesuiranja optuženih, uključujući stavove haških tužilaca koji su odbili dokaze proslijeđene iz Beograda preko Banje Luke 2003. godine.
Sudija Braco Stupar, koji je odlučivao o potvrđivanju optužnice, odbacio je prigovore deset optuženih, iako se sumnja da materijale nije ni detaljno pregledao prije donošenja odluke. Time su heroji odbrane države BiH poslani na dugogodišnje procesuiranje po sudskim klupama, dok javnost nije imala uvid u nove dokaze niti je bilo reakcije nadležnih tijela.
Posebno zabrinjavajući je način na koji Vukojičić i Tužilaštvo tretiraju svjedoke poput Milosava Gagovića, bivšeg visokog oficira JNA, koji je u Hagu bio svjedok odbrane ratnih zločinaca. Gagović je u svjedočenju pred sudom u Podgorici tvrdio da je “Sarajevo samo sebe zatvorilo”, što dodatno opterećuje i politizuje proces.
Sve ovo pokazuje da se slučaj Dobrovoljačka, umjesto da rasvijetli historijske događaje i osigura pravdu, pretvara u proces historijskog revizionizma, gdje se istina gubi u političkim i pravosudnim igrama.