Novo istraživanje američkog instituta Silent Spring identifikovalo je 485 jedinjenja prisutnih u pesticidnim preparatima za koja postoje naučni nalazi koji ukazuju na moguću povezanost sa rakom dojke. Posebnu pažnju privukli su pomoćni sastojci, koji često ne prolaze jednako detaljne bezbjednosne provjere kao aktivne supstance, navodi SciTech Daily. Rezultati, objavljeni u naučnom časopisu Environmental Health Perspectives, ukazuju na nedostatke u procjeni bezbjednosti pesticida i otvaraju pitanje izloženosti hemikalijama koje mogu dospjeti u hranu, vodu i proizvode za svakodnevnu upotrebu.
Naučnici su se oslonili na raniju analizu u kojoj je izdvojeno više od 900 hemikalija koje bi mogle biti povezane sa nastankom raka dojke. Na toj listi našle su se supstance koje su u eksperimentima na životinjama izazivale tumore mliječnih žlijezda ili uticale na hormone i druge biološke procese značajne za nastanak ove bolesti.
U novom istraživanju uporedili su postojeće nalaze sa podacima iz više od deset američkih državnih baza i izdvojili 485 jedinjenja koja se koriste u pesticidnim preparatima, a čiji mogući uticaj na nastanak raka dojke zahtijeva dodatno ispitivanje.
Među njima je 145 aktivnih supstanci registrovanih kod američke Agencije za zaštitu životne sredine (EPA). One su namijenjene suzbijanju insekata, korova, gljivica i drugih organizama koji mogu nanijeti štetu poljoprivrednim kulturama. Ipak, istraživače su posebno zainteresovali takozvani inertni, odnosno pomoćni sastojci. Oni se dodaju pesticidima kako bi poboljšali njihovu stabilnost, rastvorljivost, raspoređivanje po tretiranoj površini ili druga svojstva.
Naziv „inertni“ može stvoriti pogrešan utisak da su ove materije bezopasne. U propisima o pesticidima on označava sastojke koji nisu namijenjeni neposrednom suzbijanju štetnih organizama, a ne supstance za koje je dokazano da ne mogu negativno uticati na zdravlje.
Upravo u tome naučnici vide važan nedostatak postojećeg sistema kontrole. Dok se bezbjednost aktivnih sastojaka detaljnije procjenjuje, pomoćnim materijama ne posvećuje se uvijek jednaka pažnja, iako im ljudi mogu biti izloženi zajedno sa glavnom supstancom.
Vodeća autorka istraživanja, dr Dženifer Kej iz instituta Silent Spring, upozorava da se prilikom procjene bezbjednosti mora uzeti u obzir čitav sastav pesticidnog preparata, a ne samo njegov aktivni sastojak. Pojedine pomoćne materije mogu imati biološke efekte koji još nisu dovoljno ispitani. Zabrinutost povećava i činjenica da se neka od identifikovanih jedinjenja koriste i izvan poljoprivrede. Mogu se naći u različitim proizvodima široke potrošnje, farmaceutskim preparatima i građevinskim materijalima, dok je njihovo prisustvo zabilježeno i u hrani i vodi.
To znači da ljudi mogu dolaziti u dodir sa istim supstancama iz više izvora. Ipak, njihovo prisustvo u određenom proizvodu ne znači automatski da je izloženost dovoljno velika da izazove zdravstvene probleme.
