Nataša Zubac, članica Pokreta Sigurna Srpska (PSS) i predsjednica Odbora za borbu protiv korupcije i kriminala u ovoj stranci, javno je otvorila pitanje koje već mjesecima intrigira političku javnost u Republici Srpskoj.
Nakon što je lider Liste za pravdu i red Nebojša Vukanović javno objavio rezultate opsežnog istraživanja javnog mnjenja, prema kojima je Draško Stanivuković najpopularniji političar u Republici Srpskoj, otvoren je prostor za ozbiljnu analizu dosadašnjih opozicionih poteza i rušenja Stanivukovićeve kandidature.
Zubac podsjeća da je upravo Vukanović iznio podatke istraživanja renomirane agencije, rađenog u junu na uzorku od preko 1.000 ispitanika, gdje je 45 odsto obuhvatalo Krajinu.
– Kad se sabere plus i minus, najpopularniji političar u Republici Srpskoj, gle čuda, jeste Draško Stanivuković’, rekao je Nebojša Vukanović. Za pohvalu je što je gospodin Vukanović javnosti iznio ove podatke. Međutim, upravo ti podaci otvaraju jedno mnogo važnije pitanje. Ako je Draško Stanivuković, prema istraživanju koje Vukanović sada javno ističe, najpopularniji političar u Republici Srpskoj, zbog čega je onda mjesecima toliko energije trošeno na osporavanje njegove kandidature za predsjednika Republike Srpske – pita Nataša Zubac.
Ona naglašava da nije riječ samo o deklarativnom protivljenju kandidaturi, već o kontinuiranoj kampanji koja se vodila putem medija i društvenih mreža.
– Ako se pogleda javno djelovanje gospodina Vukanovića, posebno njegov blog i objave na društvenim mrežama, može se primijetiti da veoma često objavljuje tekstove, komentare ili video sadržaje u kojima se negativno govori o Drašku Stanivukoviću. Kritika je legitimna i niko nema problem sa tim da jedan opozicioni političar kritikuje drugog. Međutim, kada se mjesecima osporava kandidatura jednog opozicionog lidera, a onda se nakon njegovog odustajanja javno govori da je upravo on najpopularniji političa, onda je sasvim legitimno da javnost pita: zašto – navodi članica PSS-a.
Predsjednica Odbora za borbu protiv korupcije i kriminala PSS-a ističe da se postavlja opravdano pitanje efekata takvog političkog djelovanja, posebno ako je cilj svih opozicionih aktera bio smjena dugogodišnje vlasti.