"Nakon Oluje zatekao sam sve poklano" Hrvati nikad nisu oprostili Srbinu kog su obožavali

A i te kako je imao problema zbog njega, posebno devedesetih godina kada su vladale nikad veće podjele.

Plećaš je iz ličkog sela Bruvno, koje je nedaleko od Gračaca, samim tim i od Knina, a u kome mu je srušena porodična kuća tokom Oluje. U zločinačkoj akciji koja je početkom avgusta izvedena na prostoru Republike Srpske Krajine, u kojoj je protjerano više od 200 hiljada stanovnika, nije pošteđeno ni ognjište srpske porodice Plećaš koja je izrodila i odgojila petoro djece, čak dala i jugoslovenskog reprezentativca bivšoj državi, prenosi Mondo.

– Rođen sam u Bruvnu u Lici i moram da priznam da je tamo sada pustoš – pričao je Nikola Plećaš u intervjuu za podkast “Vida” kada se dotakao i teških trenutaka devedesetih godina:

– Mnogo je napuštenih kuća koje nisu obnovljene. Porodično smo pomogli i obnovili svoju kuću, mi tad nismo čekali državu. Bila je devastirana, bilo je jako ružno. Došli smo treći dan nakon Oluje i našli pobijenu stoku, zatvorene pse… Ta kuća nije bila na putu vojsci. U šali volim da kažem da je to bilo ‘oslobođenje – dodao je Plećaš aludirajući da su poslije prolaska vojnika uslijedile pljačke – prisjetio se .

Ko je Nikola Plećaš

Nikola Plećaš se iz Bruvna preselio u Zagreb sa svega šest godina i od malih nogu je bio zaljubljen u sport. Prvo se bavio rukometom, a onda košarkom koja mu je postala “centar svijeta”.

Proveo je deset godina u Lokomotivi iz Zagreba (Cibona), s kojom je bio osvajač Kupa Radivoja Koraća 1972. godine, da bi potom bio i u Kvarneru iz Rijeke. Kao član reprezentacije Jugoslavije osvojio je srebro na Olimpijskim igrama 1968. godine u Meksiku, dok ima i zlato i srebro sa Svjetskog prvenstva 1970. i 1974. godine, odnosno još četiri medalje sa prvenstava Evrope – dvije zlatne i dvije srebrne.

Bio je jedan od najtrofejnijih igrača svoje generacije, ali mu je reprezentativna karijera prekinuta i “otpao” je sa spiska za Olimpijske igre 1976. godine u Montrealu jer je snimio reklamu za “Frank” čajeve.

Time je navodno prekršio olimpijsku povelju i načela amaterskog sporta, a da stvar bude bizarnija – scenario za reklamu potpisao je tadašnji selektor Mirko Novosel. S obzirom na to da je na turnir otišao i Andro Knego, koji je takođe bio u reklami, mnogi smatraju da su se neke druge stvari umiješale i da je precrtan jer je nekome smetao.

Od “Svetog Nikole” do nepoželjnog

Nikola Plećaš je bio najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije i rekorder sa 67 poena postignutih na meču protiv Partizana (i to prije uvođenja trojke), tako da je u Zagrebu dobio nadimak “Sveti Nikola”. Ali, od početka sukoba devedesetih, pa i ranije, mnogi su mu okrenuli leđa.

– Od devedesetih ne mogu naći nikakav posao. Ja sam 14 godina već nezaposlen, znači nekome je to smetalo – rekao je Nikola Plećaš u istom podkastu kod novinara Lade Tomičića objasnišvi šta je to uticalo na to da bude nepoželjan:

– Jako su mi zamjerali što sam 1991. prihvatio biti šef struke u banjalučkom Borcu. To mi prigovaraju i prenose mi do danas, ali ne prenose da 14 godina nisu htjeli da me zaposle – objasnio je Plećaš.

Nikola Plećaš nije jedini Srbin kome se isto ovo dogodilo u Zagrebu, i uopšte u Hrvatskoj, a ističe da mu je makar malo pomogla popularnost koju je imao kao sportista.

– Vjerujem da je moja popularnost uticala da sam s te strane imao određeni mir. Nisam doživio nikakva fizička maltretiranja, svi ljudi su se ophodili normalno i sasvim u redu. Međutim, očigledno se to odrazilo na drugi način da nisam mogao da dobijem posao – ispričao je čuveni košarkaš.

Uprkos svemu nije htio da ode u Beograd

Otkrio je i da mu je bivši predsjednik Srbije Boris Tadić ponudio da se preseli u Beograd, gdje bi primao nacionalnu penziju koju zakonski dobijaju i drugi osvajači medalja na velikim takmičenjima, ali je on to odbio iako je bio bez ikakvih primanja.

“Imam veliku porodicu, i sa moje i sa ženine strane. Plašio sam se da će se to politički, pa i fizički, odraziti prema osobama koje su sa mnom u kontaktu. To je bio jedan od osnovnih razloga da nisam pristao da se preselim u Beograd i dobijam te novce, koji su bili duplo veći od ovog što danas dobijam od našeg ministarstva za sport – rekao je Plećaš.

S druge strane u Hrvatskoj je dobio državnu nagradu za životno djelo u sportu “Franjo Bučar”, koju mu je dodijelio nekadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić.

– Čudno mi je da sam prvo dobio orden od države Hrvatske, a tek onda su uslijedile nagrade od Grada Zagreba, Hrvatskog olimpijskog odbora i ostalih. Biti legenda je lijepo, ali od toga se ne živi. Istina je i da ta pažnja, da me ljudi primijete na ulici, čovjeku godi. To je lijepo. Nemam nikakvih opasnosti niti maltretiranja, što sam ja taj koji jesam i što živim u ovom gradu. Štaviše, mislim da je ljudima drago jer sam ipak zagrebački sportista i košarkaš, koji je na određeni način pomogao pri pravljenju dvorane ‘Kutije šibica’, a kasnije igrao za Evropu protiv SAD na otvaranju Doma sportova. To ljudi pamte i vrlo rado me zaustave i popričaju – naglasio je Plećaš.

Na kraju intervjua je istakao da osjeća pripadnost svuda u bivšoj Jugoslaviji i svim republikama jer je u njegovo vrijeme bio lijepo dočekivan na putovanjima na kojima nije bilo nikakvih granica.

– Nadam se da će opet doći vrijeme da će biti nekakva zajednica i da ćemo slobodno govoriti da pripadamo ovom podneblju – zaključio je “Sveti Nikola”.