Nakon duge bolesti preminuo muzičar Mirko Cetinski

Mirko Cetinski, legendarni pjevač i zabavljač čiji je glas decenijama odjekivao pozornicama širom Istre i bivše države, preminuo je nakon duge i teške bolesti. Rođen u Puli 1948. godine, Cetinski je uspio izgraditi nevjerovatnu muzičku priču koja je trajala punih šest decenija. Njegov odlazak duboko je potresao kulturnu scenu, ali i njegov voljeni Rovinj, grad s kojim je bio neraskidivo vezan do posljednjeg daha. Ispraćaj ovog velikana muzike održat će se u krugu najuže porodice, daleko od očiju javnosti, upravo onako kako je porodica priželjkivala u ovim teškim trenucima.

Svoj prvi javni nastup zabilježio je davne 1952. godine, čime je započeo muzički put koji će ga odvesti na pozornice širom svijeta. Tokom sedamdesetih godina prošlog stoljeća bio je jedan od pet najpopularnijih pjevača u bivšoj Jugoslaviji, a publika ga je od milja nazivala jugoslavenskim Juliom Iglesiasom. Mnogi ga pamte po brojnim nastupima na popularnim festivalima kao što su Melodije Istre i Kvarnera te Zagrebački festival, gdje je osvajao srca publike. Njegov hit „Moje ludo srce“ obilježio je generacije, a on je neprestano nizao uspjehe, žureći s nastupa na nastup, u vremenima kada je muzička scena imala sasvim drugačiju romantiku.

Njegov privatni život i porodična historija također su bili ispunjeni zanimljivostima, s obzirom na to da potječe iz poznate i dobro situirane porodice. Djed mu je bio prvi rovinjski privatni pekar, dok je otac obavljao funkciju direktora nekadašnje Službe društvenog knjigovodstva. Zajedno sa suprugom Vinkom, nekadašnjom zamjenicom ministrice turizma, stvorio je porodicu koja je oduvijek bila usko povezana s muzikom i javnim životom. Sinovi Matteo Mirko i Anthony, svima poznatiji kao Tony Cetinski, naslijedili su njegovu ljubav prema umjetnosti, iako je Matteo nakon nekog vremena muziku zamijenio dizajnom enterijera.

Posljednjih godina života, uprkos narušenom zdravlju, Mirko nije skrivao koliko ga muzika i dalje pokreće i ispunjava. Bio je najsretniji kada je mogao zapjevati za turiste u rodnom gradu, izvodeći rovinjske bitinade i klapske pjesme u društvu svojih dugogodišnjih prijatelja. Njegova ljubav prema Rovinju bila je konstanta koju je usadio i svojim sinovima, a grad mu se za sav doprinos odužio na najljepši mogući način. Prije tri godine primio je Zlatnu medalju Grada Rovinja, nagradu koju je tada emotivno posvetio svim svojim sugrađanima i rodnom gradu koji mu je bio vječna inspiracija.

Karijera Mirka Cetinskog nije bila ograničena samo na prostore bivše države, već ga je njegov talenat odveo na nevjerovatna putovanja preko nekoliko kontinenata. U svojim prisjećanjima često je isticao da je proputovao praktično cijeli svijet, održavši čak 24 američke turneje i četiri velike turneje po Australiji. Njegovi nastupi u Evropi brojali su se u stotinama, a posebno je bio ponosan na činjenicu da je zapjevao u Napulju, samoj kolijevci italijanske kancone, gdje je bio izvanredno dobro primljen.

Veliki dio svog imetka stekao je upravo na tim inozemnim turnejama, pjevajući hrvatskim iseljenicima, ali i održavajući brojne koncerte širom Sovjetskog Saveza. Tamo je uspio održati oko 400 koncerata, što je impresivna brojka koja svjedoči o njegovoj golemoj popularnosti i radnoj etici. Interpretirao je mnoge popularne evergreene na hrvatskom i italijanskom jeziku, kao i na raznim dijalektima, uvijek pazeći da prenese emociju onima koji su ga slušali. Pjesme poput „Plači, plači, gitaro“, „Pođi sa mnom do Rovinja“, „Na jidrenju“ i „Kupil sam ti prstenac“ trajno su se upisale u antologiju domaće zabavne muzike. Uprkos svim svjetskim pozornicama, priznanjima i ovacijama stranih publika, njegov Rovinj uvijek je ostao njegovo jedino pravo utočište, kojem se neprestano vraćao i u kojem je pronalazio mir.

Uživajući u zasluženoj penziji i porodičnom skladu, Mirko je s ponosom pratio kako se razvijaju životi njegovih sinova, koji su krenuli vlastitim putevima. Često bi u šali govorio da je Matteo, koji danas dizajnira enterijere i slika, uvijek bio ozbiljniji momak, usmjeren na obaveze, dok je Tony odmalena bio pravi lepršavi leptirić.

Zanimljiv je podatak da je upravo otac Mirko svom poznatom sinu Tonyju dao prvi otkaz dok je radio u turističkoj animaciji u Rovinju. U porodici se često pitaju bi li Tony danas bio jedan od najuspješnijih regionalnih pjevača da se to nije dogodilo, jer ga je upravo taj trenutak potaknuo da muzici pristupi ozbiljnije.

Posebnu radost u poznim godinama donosili su mu unuci, a nedavno je, zahvaljujući Tonyju, postao i mladi pradjed malene djevojčice Elene. Porodica mu je bila apsolutni prioritet i najveći oslonac, zbog čega je svaki trenutak proveden s njima u Rovinju smatrao neprocjenjivim bogatstvom.

Iza sebe ostavlja sjećanje na čovjeka koji je živio punim plućima, pjevao iz dubine duše i volio svoj rodni grad više od svega. Svojim glasom obilježio je čitavo jedno razdoblje, ostavši trajno upisan u srca onih koji su ga slušali i poznavali.