Godine 1911. Mona Liza je nestala iz Louvrea. Ukrao ju je zaposlenik muzeja i držao je skrivenu više od dvije godine. Slika je nakon te krađe postala najpoznatija na svijetu.
Jednog jutra 1911. posjetioci Louvrea zatekli su prazan zid.
Na mjestu gdje je visjela Mona Liza ostale su samo četiri kuke.
Isprva su čuvari mislili da je slika sklonjena radi fotografisanja.
Tek kada je nije bilo ni sutradan, shvatili su da je ukradena.
Potraga koja nije vodila nikuda
Nestanak je izazvao ogromnu pažnju.
Muzej je zatvoren, granice su nadzirane, a novine su danima pisale o krađi.
Ispitivani su i poznati umjetnici tog doba, jer se sumnjalo na širu zavjeru.
Ipak, mjesecima nije bilo nikakvog traga.
Slika kao da je propala u zemlju.
Lopov je bio unutra
Ispostavilo se da kradljivac nije bio provalnik izvana.
Bio je to čovjek koji je radio u muzeju i dobro poznavao njegov raspored.
Ušao je kao i svakog dana, skinuo sliku sa zida, izvadio je iz okvira u sporednoj prostoriji i iznio je sakrivenu ispod odjeće.
Sliku je potom držao u svom stanu, više od dvije godine, skrivenu u kovčegu ispod kreveta.
Kako je uhvaćen
Na kraju ga je odala vlastita namjera da sliku proda.
Pokušao ju je ponuditi jednom galeristi, tvrdeći da je želi vratiti u zemlju iz koje potiče.
Umjesto kupovine, uslijedila je prijava.
Slika je pronađena neoštećena i vraćena u Louvre.
Prije krađe Mona Liza je bila cijenjeno djelo, ali daleko od najpoznatijeg. Upravo ju je nestanak, i mjeseci u kojima je cijeli svijet o njoj pisao, pretvorio u sliku koju danas prepoznaje gotovo svako.
Za provjeru prije objave: ime lopova i tačan tok prodaje namjerno izostavljeni jer se detalji razlikuju po izvorima. Vezati za pouzdan istorijski izvor.
