Od lipnja 2026. u Švedskoj vrijede znatno stroža pravila za stjecanje državljanstva. Umjesto dosadašnjih pet godina boravka, sada je potrebno najmanje osam godina, uz dokaz o minimalnom primanju, jezični i građanski test. Nova pravila primjenjuju se i na već podnesene zahtjeve, što je izazvalo bijes i osjećaj nepravde među tisućama imigranata i stručnjaka koji su u zemlju došli raditi. Softverski inženjer Alireza Tavakol početkom svake godine bilježi svoje snove u dnevnik. Za 2026. napisao je: "Postat ću švedski državljanin, otvoriti vlastitu tvrtku i dovesti svoju djevojku iz Italije". Uvjeti su se činili dobrim. "Švedsku nisam koštao ni jedne jedine krune", kaže Tavakol. No njegovi snovi ove godine neće se ostvariti. "Imam golemih problema s time što se pravila primjenjuju i retroaktivno", ističe. Prije šest godina Tavakol je u Istanbulu počeo raditi u IT sektoru i tražio međunarodnu karijeru. Najbolje ponude stigle su iz Njemačke i Švedske. Odabrao je Švedsku jer je tamo bilo lakše raditi zbog engleskog jezika, a društvo mu se činilo otvorenije i progresivnije.
Švedska je i dalje jedna od najmultikulturalnijih zemalja Europe, oko 21 posto stanovništva doselilo se tijekom života. No nakon posljednjih parlamentarnih izbora liberalno-konzervativna vlada, pod jakim utjecajem desničarske stranke Švedskih demokrata, drastično zaoštrava migracijsku politiku. Od sada kandidat za državljanstvo mora dokazati minimalni mjesečni prihod od oko 1.800 eura bruto, proći jezični i građanski test te u pravilu boraviti u zemlji najmanje osam godina. Za one koji su u braku ili životnoj zajednici sa švedskim državljaninom rok je sada sedam godina.
U svibnju 2026. na čekanju je bilo čak 104.960 zahtjeva za državljanstvo. Kanadska novinarka Mandy Pipher živi u Umeu, oko 600 kilometara sjeverno od Stockholma, s mužem i djetetom, oboje su švedski državljani. U Švedsku je došla prije dvije godine. Po starim pravilima državljanstvo bi mogla zatražiti već iduće godine. Sada će čekati znatno duže. "Bolno mi je što moj muž i dijete imaju državljanstvo zemlje u kojoj živimo, a ja samo privremeni boravišni status i prava koja uz to idu", kaže Pipher, piše .
Zbog novih pravila i mogućeg čekanja na obradu zahtjeva (do 40 mjeseci) cijeli proces može potrajati i do deset godina.
Posebno je zabrinjava uvjet o minimalnom prihodu. Iako trenutno zadovoljava kriterij, ne može garantirati da će ga zadržati. "To, naravno, utječe i na odluku hoćemo li se uopće odlučiti za drugo dijete", kaže. Pipher je svoj frustraciju iznijela u kolumni u listu Aftonbladet pod naslovom 'Švedski birači, što uopće znate o imigraciji?'. U njoj poziva Šveđane da se bolje informiraju prije rujanskih izbora.
Amerikanka Amanda Herzog već je napustila Švedsku i vratila se u Zapadnu Virginiju. Ranije je vlastitom tvrtkom pomagala međunarodnim talentima da se snađu u Švedskoj. Sada to više nikome ne bi preporučila. "Stvorila sam mrežu jer su ljudi bili jako ljubazni. Dobila sam stipendiju, sudjelovala u start-up inkubatoru. A onda sam posljednjih godina primijetila veliku promjenu u stavu. Moja dugogodišnja frizerka više nije htjela govoriti engleski sa mnom. I prijatelji su pričali isto – odjednom je bilo: 'Mi smo u Švedskoj, molim te govori švedski'. Naravno da moramo učiti jezik, ali riječ je o stavu iza toga. I pisma migracijske agencije postala su oštrija", priča Herzog. Jedno od tih pisama bilo je presudno. Iako je mogla ostati, izgubila je povjerenje i odlučila otići. Na LinkedInu je javno objavila odluku, a ispod objave pojavili su se brojni komentari ljudi koji razmišljaju isto ili su već otišli.
Politologinja Andrea Spehar s Sveučilišta u Göteborgu nova pravila ocjenjuje kao vrlo tvrda. "Posebno pravilo o samoodrživosti stvara snažan pritisak na imigrante", kaže Spehar.
Vlada je izradila popis deficitarnih zanimanja (npr. medicinske sestre i njegovatelji) za koje će se moći iznimno prihvatiti i niži prihod. Spehar upozorava da to dovodi do toga da se ljudi odriču daljnjih edukacija i rade ispod svoje kvalifikacije samo da bi zadržali status. "Švedska će se morati suočiti s provjerama mogućih kršenja ljudskih prava", predviđa. Kao primjer navodi nedavno proterivanje tinejdžera bez švedskog državljanstva nakon navršene 18. godine – politika je naknadno morala popustiti i podići granicu na 21 godinu. Spehar ne vidi veliku nadu da će se situacija promijeniti ni nakon idućih izbora. "Sve stranke, uključujući i socijaldemokrate, uglavnom su usklađene s antimigracijskom politikom. Radi se o jasnoj signalnoj politici", dodaje.
Alireza Tavakol više nije siguran hoće li u Švedskoj otvoriti tvrtku i dovesti djevojku. "Ne želim da se ona ovdje osjeća isključeno. Postoji slika imigranta koji iskorištavaju švedsku socijalnu državu, koju mnogi šire. I u jednom trenutku počneš osjećati da jednostavno nisi poželjan", kaže. Misao o odlasku jako ga boli. "Sve te uspomene koje ovdje imam… Rođen sam u Iranu, ali Švedska me stvorila", zaključuje Tavakol.
