Postoje međunarodni zvaničnici čija se imena u Bosni i Hercegovini izgovaraju s poštovanjem. Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown) je među Bošnjacima ostao upamćen kao čovjek koji je pokušao graditi funkcionalnu državu. Kristijan Švarc Šiling (Christian Schwarz-Schilling) kao dobronamjeran prijatelj Bosne i Hercegovine. Čak i Kristijan Šmit (Christian Schmidt), uprkos svim kontroverzama, ima svoje pristalice i protivnike.
On je nešto drugo
Karl Bilt (Carl Bildt) je nešto drugo.
Tri decenije nakon rata njegovo ime kod velikog broja Bosanaca i Hercegovaca i dalje izaziva gotovo jednoglasno negativne reakcije. Malo je stranih diplomata koji su ostavili tako loš trag u javnom sjećanju ove zemlje.
Razlog nije samo njegova uloga kao prvog visokog predstavnika nakon Dejtonskog sporazuma. Problem je mnogo dublji. Za mnoge žrtve rata Bilt simbolizira ono najgore što je međunarodna zajednica pokazala tokom bosanske tragedije – pasivnost, moralnu ravnodušnost i spremnost da se radi mira prave kompromisi sa ljudima koji su provodili etničko čišćenje.
Za razliku od slike koju o sebi često pokušava graditi u međunarodnim medijima, u Bosni i Hercegovini Bilt nije zapamćen kao odlučni mirotvorac. Zapamćen je kao čovjek koji je pokazivao više razumijevanja za Slobodana Miloševića nego za njegove žrtve.
Družba sa zločincima
Najveća mrlja koja prati njegovo ime vezana je za Srebrenicu. Iako nije bio vojni komandant niti osoba koja je mogla sama zaustaviti genocid, mnogi mu nikada nisu oprostili činjenicu da je upravo u danima kada su hiljade Bošnjaka odvođene na strijeljanje vodio diplomatske razgovore s ljudima koji su bili politički i vojni pokrovitelji tog zločina.
Kasnija svjedočenja i izjave dodatno su pogoršale njegov ugled. Kada neko prizna da se moglo pretpostaviti da će nakon pada enklave uslijediti masovna ubistva, a istovremeno nije učinio dovoljno da spriječi katastrofu, teško je očekivati razumijevanje onih koji su izgubili svoje najbliže.
Međutim, Biltova reputacija nije narušena samo zbog rata nego i zbog mira.
Njegov mandat visokog predstavnika obilježila je politika održavanja statusa quo. Dok su Radovan Karadžić i Ratko Mladić godinama ostajali na slobodi, međunarodna zajednica pod njegovim vodstvom uglavnom je izbjegavala ozbiljnije sukobe s ratnim strukturama koje su i dalje kontrolisale značajan dio političkog života Republike Srpske.
Umjesto demontaže ratnog nasljeđa, Bosna i Hercegovina dobila je period opreznog upravljanja krizom. Mnogi smatraju da je upravo tada propuštena historijska prilika da se ratni projekti politički poraze dok su još bili slabi.
Zbog toga se danas s nepovjerenjem dočekuje svaki njegov komentar o Bosni i Hercegovini.
Kada Karl Bilt govori o zatvaranju OHR-a, reformama ili budućnosti zemlje, mnogi ne vide neutralnog evropskog državnika. Vide čovjeka koji je bio na jednoj od najvažnijih međunarodnih funkcija u najtežem periodu moderne bosanskohercegovačke historije i koji, prema njihovom uvjerenju, nije položio ispit.
Nije činio kad je mogao
Možda je upravo zato reakcija udruženja žrtava na njegove posljednje istupe toliko snažna. Za njih Karl Bilt nije tek bivši diplomata koji iznosi političko mišljenje. On predstavlja podsjetnik na vrijeme kada je međunarodna zajednica imala moć da učini više, a odlučila da učini manje.
