Fudbalska reprezentacija Turske jedna je od najčudnijih priča grupne faze Svjetskog prvenstva. Ekipa koja je u prve dvije utakmice stvarala šanse, dominirala posjedom i statistički izgledala kao bolji tim, kući ide već nakon grupne faze.
Turska je turnir praktično izgubila u mečevima protiv Australije i Paragvaja. Protiv Australije je imala ogromnu kontrolu lopte, veliki broj pokušaja i dovoljno situacija da utakmicu odvede u potpuno drugom pravcu, ali je na kraju izgubila 2:0. Još bolniji bio je poraz od Paragvaja, kada je turska reprezentacija ponovo napadala, šutirala i stvarala pritisak, ali je ostala bez gola i bez bodova.
Pirova pobjeda
A onda se dogodio potpuni paradoks. Turska je u posljednjem kolu pobijedila Sjedinjene Američke Države 3:2, baš u utakmici u kojoj joj pobjeda više nije mogla promijeniti sudbinu.
Amerikanci su već ranije osigurali prvo mjesto i igrali s mnogo promjena u sastavu, ali rezultat ipak ostaje zanimljiv: Turska je jedinu pobjedu ostvarila protiv domaćina Mundijala, a ispala je zbog utakmica u kojima je imala mnogo više razloga da se nada boljem ishodu.
To je, u suštini, fudbal u najokrutnijem obliku. Nije dovoljno napadati, imati loptu i stvarati šanse ako nema završnice. Turska je u prva dva kola platila cijenu neefikasnosti, a pobjeda nad SAD-om došla je prekasno da bi im donijela išta osim utjehe.
Gorak utisak
Za Amerikance, koji će u šesnaestini finala igrati protiv Bosne i Hercegovine, ovaj poraz je više opomena nego katastrofa. Za Tursku je, međutim, ostao gorak utisak da je sa Svjetskog prvenstva ispala reprezentacija koja nije izgledala nemoćno, ali je u ključnim trenucima bila potpuno neefikasna.
Na kraju je Turska pobijedila utakmicu koja joj nije mogla spasiti turnir, a izgubila dvije u kojima je sebi otvorila vrata eliminacije. Teško da postoji bolji primjer koliko na Mundijalu statistika može prevariti, a realizacija odlučiti sve.
