Nada Topčagić iskreno o prolaznosti i najvećem strahu: "Velika sam kukavica, plašim se svega

Iako i dalje mnogo radi i putuje, priznaje da joj se život posljednjih godina znatno promijenio.

"Dok sam na nogama – super sam. Dosta putujem i radim, idem u Guču 9. avgusta, odatle idem na Taru da mijenjam stolariju, pa za Beograd da sređujem stan. Ne živim više tamo, nemam gdje da parkiram auto, sada je tamo pješačka zona. Ulazim u stan kao da nisam tu živjela 45 godina", rekla je Nada Topčagić na početku razgovora, a potom priznala koliko joj teško pada povratak u stan pun uspomena.

"Jako mi je teško jer tu više ne postoje ti ljudi, te komšije koje su tada bile tu, i moj ljubimac Badža koji me je napustio. Sve mi to nedostaje. Juče sam samo uletjela gore i vidjela koliko je sve sablasno u zgradi. Nema više tih ljudi, svi su nas napustili i meni to više ništa ne predstavlja", rekla je ona za Telegraf.

Nada nije krila ni da razmišlja o prolaznosti i da je smrt njen najveći strah.

"Jako se plašim! Došlo je vrijeme da odlaze ljudi jako mladi, mi stariji smo uhvatili neki pravac gdje nas je Bog pogledao. Vrlo se brinem, žao mi je mladih ljudi koji su bolesni i koji nas napuštaju."

"Ne bih rekla da volim da živim, nego se plašim tog čina. Plašim se napuštanja ovog svijeta, toga da ne mogu više da dišem. Sve kolege koje su nas napustile, roditelji su me napustili i sva moja familija koja je otišla. Znači, morat ću doći i ja u tu fazu i nekako to prebroditi. Smrt je nešto što nas sve čeka i svi očekujemo da ćemo se nekad negdje gore sresti."

Dodala je da se trudi da ostane jaka, ali da je svjesna da taj trenutak čeka svakoga.

"Plašim se uopšte tog čina, da se zakopam u zemlju, da ću ostati sama u grobu u toj zemlji, pa svaki normalan čovjek se plaši. Kad god mi je teško, ja se bodrim, ali će ipak doći dan kada ću morati da idem, ne samo ja, nego svi mi. Kada pogledam koliko nas je kolega napustilo, strašno je", rekla je pjevačica.

Budući da su pojedine javne ličnosti već kupile grobna mjesta, pjevačica je otkrila da li je i sama razmišljala o tome.

"Zlatka ne smijem ni da pitam. Kažem: ‘Gdje ćemo, da li ćemo u Banovce?’, jer nam je blizu groblje, a preselili smo se u Stare Banovce. Ne znam, ne smijem ni da spomenem, neću da se sahranim, ali to je život."

"Ako uzmem grobnicu, ne smijem nikome da pomenem. Svi moji prijatelji koji su kupili grobnice bili su zdravi i dobri, a onda su otišli jedan za drugim, nevjerovatno. Djelujem da nisam, ali sam velika kukavica, plašim se svega", zaključila je pjevačica.