Mustafa ef. Cerić u omažu Halidu Bešliću: "Finansirao je obnovu džamije, bio je dobri Bošnjanin"
Bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Mustafa Cerić napisao je svoj omaž preminulom bosanskohercegovačkom pjevaču Halidu Bešliću, u kojem je naveo da je bio primjer 'dobrog Bošnjanina'.
Bosna i Hercegovina, pa i region, opraštaju se od legende bosanskohercegovačke scene, a poruke saučešća, ali i dirljive priče o dobročinstvu Bešlića ne prestaju stizati.
Ef. Cerić omaž počinje riječima da "kada nestaju tragovi tradicije i kad zlo zatamni horizonte nade, pojave se ljudi čije djelo i prisustvo vraćaju vjeru u ono što je najplemenitije u čovjeku.
Navodi da takvi pojedinci nisu samo umjetnici ni javne ličnosti, oni su tiha snaga naroda, njegovo sjećanje i njegovo dostojanstvo. Jedan od njih u našem narodu, piše ef. Cerić, bio je Halid Bešlić.
"Svi se sjećamo, bilo je to u drugoj polovini maja 1992. god. kada je srpska vojska digla u zrak i razorila sve džamije u općini Sokolac, u Kruševcu, Knežini, Kaljini, Novoseocima i Košutici. Minirali su i veličanstvenu Sultan Selimovu džamiju iz 16. stoljeća. Godine 2011. ona je, voljom dobrih ljudi, obnovljena. Među obnoviteljima bio je i Halid Bešlić.
Nakon povratka iz Njemačke, došao je u moj kabinet reisu-l-uleme sa rahmetli Mensurom Brdarom. Tih i skroman. Nije mnogo govorio. Govorio je njegov pogled, dubok i blag. Mensur mi je prenio Halidovu želju da sudjeluje u obnovi Sultan Selimove džamije u svom rodnom kraju.
Znao sam Halida po glasu, posebno po glasovitoj ilahiji 'Oj, Zefire', po onoj snazi koja budi dušu i sjećanje, ali nisam znao tu drugu stranu – njegovu tihu, karakternu dobrotu", prisjetio se u objavi bivši Reis-ul-lema.
"Sada, nakon njegove smrti, svi o tome pričaju naglas: o njegovom humanizmu, o njegovom dobrom bosanskom srcu, o njegovoj iskrenosti koja ne traži svjedoke. Halid je tada, kao i uvijek, ispunio svoje obećanje. Bio je jedan od najvećih vakifa, donatora za obnovu Sultan Selimove džamije u Knežini.
Naciju ne čine samo granice, nego ljudi koji joj daju lik i dušu. Oni koji, svojim darom i djelom, čine da svijet prepozna ono što je u njoj plemenito i trajno. Svako od njih nosi svoj dar, dar što ga Svevišnji udjeljuje ne da bi se njime hvalili, već da bi ga s ljudima dijelili.
Halid Bešlić imao je Božiji dar glasa, ali i mnogo više od toga: imao je dar nebeskog džana, duše koja je zračila toplinom i razumijevanjem. Njegova pjesma nije poznavala granice, ni vjerske ni nacionalne, jer je bila izrečena jezikom srca, razumljivim svima koji su ikada voljeli, tugovali, nadali se", kazuje ef. Cerić u emotivnoj objavi.
Poručio je i da je Halid bio oličenje onoga što je svijet prepoznavao kao 'dobrog Bošnjanina', čovjek čiste namjere, dostojanstven, miran i postojan.
"Njegov život bio je spoj jednostavnosti i dubine, a njegova umjetnost spoj narodne mudrosti i nebeske melodije. Zadužio je svoju naciju – našu zajednicu – ne samo pjesmom koja će trajati, nego i djelom koje će se pamtiti.
Sada, kada ga ispraćamo na Ahiret, ostaje da mu se zahvalimo onako kako je najdostojnije: tihom molitvom i iskrenom dovom Milostivom Allahu da mu oprosti grijehe i primi njegova dobra djela. Neka mu Gospodar svjetova podari najljepše mjesto na Ahiretu, gdje će njegovo smirena duša naći svoj smiraj", zaključio je Cerić.