Fudbal, jednostavna igra i najvažnija sporedna stvar na svijetu, koja može promijeniti mnogo toga, to je još jednom dokazano u Bosni i Hercegovini nakon velikog plasmana na Svjetsko prvenstvo koje će se igrati ovog ljeta u Sjedinjenim Američkim Državama, Meksiku i Kanadi.
Bit će to drugi, historijski put da naša selekcija igra na jednom od velikih takmičenja.
Uprkos brojnim problemima koje svi mi svakodnevno proživljavamo u ovoj našoj lijepoj domovini, većina je zaboravila na sve poteškoće koje imamo, ujedinila se, srčano dočekala utakmice baraža te s posebnim emocijama izašla na ulice i u kasnim satima proslavila veliki plasman koji su nam omogućili izabranici Sergeja Barbareza.
Međutim, nije se slavilo samo tu noć. Euforija i zadovoljstvo vladaju i dan danas i svi se nadamo da će što duže trajati, da ćemo kao nacija zaboraviti na političke, ekonomske, sigurnosne i društvene probleme te da će nas naši Zmajevi obradovati i na ljeto ove godine dobrim rezultatima na velikoj sceni.
Zmajevi su hrabrom i odlučnom igrom savladali prvo Vels u Kardifu, a potom i Italiju u grotlu Zenice nakon izvođenja penala poslije 120 minuta igre. Poslije toga uslijedio je delirij oduševljenja širom naše jedine domovine Bosne i Hercegovine, koji su s nevjericom prenijeli mnogi mediji širom svijeta.
Prvi plasman na veliko takmičenje dogodio se 2013. godine. Nakon minimalne pobjede u Kaunasu 15. oktobra 2013. godine, naši Zmajevi su osigurali odlazak na Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Jedini strijelac na toj utakmici bio je Vedad Ibišević, koji je u 68. minuti donio pobjedu i izazvao erupciju oduševljenja širom Bosne i Hercegovine i dijaspore.
Međutim, ponos i veliko slavlje, nažalost, zaustavila je tragedija. Samo dan kasnije, 16. oktobra 2013. godine, tokom povratka iz Kaunasa, dogodila se velika tragedija. U poljskom gradu Lomži, oko 150 kilometara od Varšave, došlo je do teške saobraćajne nesreće u kojoj su učestvovali automobil i kamion.
U toj nesreći život su izgubila trojica mladića iz Bosanske Krajine – članovi navijačke grupe „Ljuti Krajišnici“ Hasib Mahmić (23), Vildan Pehlić (25) i Almir Kasumović (27). Jedini koji je preživio nesreću bio je Adis Ćoračić, koji je tada zadobio teške povrede i hitno prebačen u obližnju bolnicu.
Tragična vijest potresla je cijelu Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga uslijedio je posljednji ispraćaj ovih hrabrih momaka, kojem su prisustvovale hiljade članova porodice, prijatelja, ali i brojni sportisti te predstavnici vlasti.
Dženaza namaz klanjana je na stadionu NK Mladost u Vrnograču kod Velike Kladuše, a simbolika imena stadiona dodatno je pogodila sve prisutne. Nakon zajedničke dženaze, Pehlić i Kasumović ukopani su u Velikoj Kladuši, dok je Mahmić ukopan kasnije u Bosanskoj Krupi.
Ova priča još jednom podsjeća koliko fudbal može donijeti radosti, ali i tuge i koliko su emocije koje vežu ljude za reprezentaciju naše domovine duboke i iskrene.
