Mrkobrada za "Glas": Ljutili se što ne jedem pse i mačke

BANjALUKA - Odlazak u Vijetnam 2005. godine bio je više nego fudbalska avantura, a sve sa ciljem da se popravi egzistencijalna situacija. Kada sam porodici, rođacima, prijateljima rekao gdje idem svima sam izgledao nekako čudno, a tako su me i gledali. Čak me jednom prilikom jedan čovjek upitao da li tamo idem da radim kao deminer, vjerovatno misleći na njigov dugogodišnji rat sa Amerikancima.

Tako je započeo priču nekadašnji golman Borca Siniša Mrkobrada, koji je ostao upamćen kao prvi igrač iz Republike Srpske, odnosno iz Banjaluke, koji je poslije rata otišao u Aziju da igra fudbal (tokom rata led probio bivši fudbaler Borca Veselin Kovačević, koji je igrao u Maleziji).

Imao je tada već 27 godina bio je zreo kao čovjek, ali i kao golman i odlučio je da napusti rodnu Banjaluku i ode u klub po imenu Strata Dong Nai (danas Dong Nai FC).

FAKTI

• IGRAO JEDNU SEZONU U VIJETNAMU
• KRENUO NE OD NULE, VEĆ OD "-100"
• OSNOVAO AKADEMIJU "GOLMANSKA RUKAVICA"

- Moram priznati da je to bio veliki izazov, ali se nijednog trenutka nisam dvoumio. Nikada nisam požalio što sam tu godinu proveo u Vijetnamu. Prvih dana bilo je poprilično teško sa mnogo iskušenja, jer je kompletan život drugačiji. Možda je i najveći problem bila hrana. Naime njima je sasvim normalno da jedu meso pasa i mačaka. Ono se često nađe na jelovniku, a meni nije padalo na pamet da to probam. A, kada odbiješ, onda se znaju uvrijediti i naljutiti. Međutim, brzo su shvatili da to nije dio mog jelovnika – započeo je zanimljivu životnu i fudbalsku priču za “Glas Srpske“.

Sa lijepim uspomenama se i dan danas prisjeća te tropske klime, predivnih plaža, ali i dobroćudnih ljudi.

Veliki stadioni

- Nisam mogao vjerovati da su ljudi toliko mirni, dobronamjerni, mada su decenijama bili u ratu. Ogromna je to zemlja sa više od 120.000.000 ljudi, a stadioni od 50.000, 60.000 mjesta. Iskreno, mi je žao što u tom momentu nisam prepoznao taj potencijal koji liga nudi, jer sam mogao napraviti puno bolju karijeru. Tada su njihove plate bile neuporedive veće nego naše. Da mi je sada ova pamet vjerovatno bih ostao i bavio se trgovinom. Stanovao sam pored fabrike Najka. Kolika samo količina obuće, vijetnamske svile... ide na zapadno tržište, a tek kakvu saradnju imaju sa Kinom. Međutim, bio sam mlad. Kako se kaže duvalo mi je kroz glavu. Vidio sam samo loptu, trening, utakmicu. Sve u svemu, Vijetnam je ostao jedna sjajna uspomena i stvarno je teško opisati koliko sam svoj živoz upotpunio što sam godinu dana proveo u Aziji – nastavio je Mrkobrada.

Iz vremena provedenog u Vijetnamu ostalo je i nekoliko anegdota i zanimljivosti, koje će pamtiti do kraja života.

- U blizini stana bio je jedan od rijetnih teniskih terena i često sam sa balkona posmatrao dvojicu bijelaca kako igraju. Kada su me vidjeli uspostavili smo kontakt na engleskom. Bili su Nijemci, koji su tu imali privatni biznis. Pitali su me čim se bavim, a ja sam im odgovorio fudbalom. U daljem razgovoru počeli su da se interesuju i da pitaju koji klub želim da kupim. Onda sam im objasnio da sam golman  i poslije toga smo se svi zajedno dugo smijali. Istakao bih i jednu zanimljivost. Na utakmice smo znali putovati i po 36, ponekada i 48 časova isključivo vozom. Naravno u tim vozovima imali smo i spavaća kola u kojima smo se odmarali. Ponekada kada se ustaneš da se malo protegneš i pogledaš kroz prozor vidiš u blizini tigra ili slona, što je to tada za mene bio nevjerovatan doživljaj. Nešto što sigurno nikada ne bih iskusio da nisam otišao u Vijetnam – izjavio je Mrkobrada.

Fudbal u Aziji napredovao

U protekle dvije decenije stvari su se promijenile i fudbal u Aziji je napredovao ogromnim koracima.

- Današnji fudbal na ovom kontinentu i onaj od prije 20 ili 30 godina su nebo i zemlja. Danas je postalo sasvim normalno da igrači odavde, ali i sa cijelog Balkana i Evrope odlaze na Daleki istok da igraju i možda tamo provedu cijelu karijeru. Što se tiče Vijetnama i oni sve više ulažu u fudbal, ali dalje fudbalski žive u svom mikrosvijetu. Žele da budu bolji od Malezije, Tajlanda, kao i da pokušaju da se približe Koreji ili Kini. Međutim, na svakoj utakmici imaju 40.000 ili 50.000 gledalaca, koji plaćaju karte između tri ili četiri dolara. Jasno je da su to veliki prihodi, koji su za naše fudbal misaona imenica - naglasio je Mrkobrada.

Iako se prošlost ne može vratiti žao mu je što mu je najveći dio karijere prošao u nekom nesrećnom vremenu.

- Fudbal sam počeo igrati tek ozbiljnije u ratu. Pričali su da sam talentovan i 1995. godine sam prekomandovan u prvi tim Borca, gdje sam veoma brzo postao standardna “jedinica“ i tu sam proveo vrijeme od 1996. do 2001. godine. Htjeli mi to ili ne priznati naša Prva liga tada je bila nepriznata i kada bi se pokušao uspostaviti bilo kakav kontakt za neki bolji angažman bilo je jako teško objasniti za koga i gdje igraš. Međutim, Borac me izgradio kao čovjeka, ali je jasno da mi je sedam godina karijere propalo u Prvoj ligi Srpske – istakao je Mrkobrada.

"Sitni novci"

Bila su to vremena kada se igralo za “sitne novce“, a često se ostajalo i bez njih.

- Bio sam dovoljno bistar da tada shvatim da igračko vrijeme brzo prolazi i da taj mali finansijski stimulans koji dobiješ ne može dugo trajati. Potrudio sam se da upišem fakultet. Isto tako sam vidio da čelni ljudi u klubovima nisu baš spremni da daju veliki novac, pa sam se i ja tom prilagođavao. Vodio sam se parolom da je bolje odmah uzeti pet maraka makar u jabukama ili u nečemu drugom, nego čekati jednu u novcu, koja se često znala i ne dočekati. Bio sam tada prepoznat i među igračima, ali i među čelnicima klubova kao neko ko će radije uzeti beton, crijep, ciglu ili građu, te praviti kuću, vikendicu, koja će mi donijeti sigurnost kada završim karijeru. Tako mogu slobodno da kažem da su mi u izgradnji kuće pomogli Borac, Kozara, Ljubić, Župa, Dubrave i bilo koji drugi klub u kojem sam uspio da se dogovorim na ovaj način – malo kroz šalu, a više kroz zbilju rekao je Mrkobrada.

Ipak, nije uspio sve zarađeno na terenu da naplati.

- Često sam znao i oprostiti, jer nisam htio da ulazim u arbitražu ili sudske procese. To je uglavnom mučno, a dobiješ neprijatelja u životu. Bilo je bitno da se iz toga izvuče pouka za budućnost. Recimo, dobijem platu, a ugovor u materijalu. Kada sam igrao u Borcu plaćali su mi fakultet da se školujem. Uz sve to od fudbala sam dobio i jako lijep posao u Elektrokrajini, gdje radim već 20 godina – rekao je Mrkobrada.

Danas mnogo drugačije

Po njemu tadašnja situacija sa platama i ugovorima je neuporediva sa današnjom.

- Danas igrači imaju status profesionalnog fudbalera, imaju mehanizme koji ih brani i nisam vidio sigurno posljednjih desetak godina da je neki klub pokušao nekog da prevari. Ono što se potpiše na ugovoru to se i dobije i sa te strane igrači su zaštićeni. Uz sve to plate su neuporedivo veće nego u moje vrijeme – istakao je Mrkobrada i poručio mladim fudbalerima:

- Fudbal ne može biti jedina alternativa, pogotovo za one u manjim klubovima. Karijera brzo prođe, a onda se jednostavno ne možeš snaći. Zato se mora naći posao, a prije toga završiti škola, zanat, fakultet, bilo šta. Jer većina mladih fudbalera razmišlja na način jedan ili dva treninga dnevno, ostalo ću vrijeme provesti u “zujanju“. Puno je to lakše nego ustati u pet ili šest sati i ići na posao. A, mladost veoma brzo prođe – nastavio je Mrkobrada.

Čarolija brzo nestala

Naglasio je da kao mali da je maštao da će završiti u velikom klubu, ali je ta čarolija brzo nestala.

- Jedno vrijeme sam proveo u juniorima Crvene zvezde i tada sam bio na pragu profesionalnog ugovora. Ne smatram da sam bio manje talentovan od nekih drugih, ali bila su to druga vremena. Na sreću već sa 29 godina sam postao svjestan da od velike karijere nema ništa i pokrenuo sam Akademiju “Golmanska rukavica“, počeo raditi, igrati u amaterskim klubovima. Naučio sam da puno radim, jer se samo tako može steći poštovanje okoline. I za ničim ne žalim, jer sve što sam radio u životu radio sam pošteno, a krenuo sam ne od nule već od -100 – nastavio je Mrkobrada.

Sam početak rada Akademije bio je trnovit.

- Iz početka su me mnogi čak i ismijavali, ali sam kao u svemu uživotu bio uporan. Vjerovao sam u svoju ideju, jer većina klubova nema trenera golmana. Sjećam se kada sam počeo sa radom da sam imao golmane, koji su dolazili iz mjesta udaljenih od Banjaluke  po 150, 200 kilometara. Poslije tri godine došao sam do cifre od 50, u jednom trenutku čak i 70 golmana. Vidio sam da je nemoguće nastaviti u takvom ritmu i smanjio sam broj na 30-tak golmana. Potvrda da sam napravio dobar posao su već afirmisani Vladan Kovačević, te Nikola Ćetković, koji je za kratko vrijeme postao standarni čuvar mreže Borca, a branio je i za reprezentaciju. Tu je i Milan Mijatović, kome sam po dolasku iz Crne Gore oživio karijeru, zatim Marko Milošević, koji je poslije Borca otišao u Partizan, kao i Filip Manojlović, koji je sa Gradskog stadiona otišao u švedski Đurgorden. Sada je tu Mladen Jurkas, koji je postao standardni golman Borca i nikada u Premijer ligi nije branio mlađi golman na tom nivou – dodao je Mrkobrada.

Srećna porodica

I pored svih sportskih uspjeha, Siniša Mrobrada smatra da mu je najveći uspjeh u životu porodica. A, kako i ne bi kada sa suprugom Ljupkom ima petoro djece.

- Što sam stariji shvatim koje bogatstvo je imati tri kćerke i dva sina. Moja supruga Ljupka i ja, još dok nismo bili u braku, priželjkivali smo dosta djece. Međutim, u mnogo slučajeva se to promijeni kada se počne planirati. Na sreću, kod nas nije. Ušli smo u zajednički život bez puno kalkulacija i nagrađeni smo sa petoro predivne djece koja su vrijedna i složna kao jedan. Ranije sam ih pokušavao usmjeravati kada je sport u pitanju i onda sam shvatio da to nema smisla. Sada su svi na neki način u sportu, ali nema nikakvog forsiranja. Sve zasluge što imam ovako skladnu porodicu pripadaju prije svega supruzi, jer se ne kaže džabe da tri stuba kuće leže na ženi. Odradila je stvarno fantastičan posao sa njima, jer je ona ta koja sve to koordiniše i usmjerava. Trudimo se da obezbjedimo sve što je potrebno za normalno fukncionisanje. Žao mi je što višečlane porodice nisu prepoznate na najbolji način, jer su one jedini način da opstanemo kao narod. Meni konkretno ne treba nijedan pfening, ali ima onih koji ne žive baš lagodno. Moja je poruka da se mora naći način da im se pomogne – naglasio je Mrkobrada.

Jubilej i titula

Siniša Mrkobrada smatra da Borac ove godine ima jednu od najboljih ekipa u posljednjih desetak godina.

- Jednostavno su gladni pobjeda i stalno žele da sve dignu na viši nivo. Ne traže nikakve alibije, iako nam je pomoćni teren takav kakav je. Stvarno su ekipa koja zaslužuje da budu prvaci i stvarno se nadam da će tako i biti i da ćemo jubilej proslaviti na najljepši način. A, onda ćemo na jesen našim navijačima prirediti još jednu nezaboravnu evropsku priču u koju ćemo ući znatno zreliji nego kada smo stigli do osmine finala Lige konferencije – istakao je Mrkobrada.

Milojević uzor

U jednom nedavnom statusu na društvenim mrežama Siniša Mrkobrada je istakao da miu je nekadašnji golman Crvene zvezde Zvonko Milojević bio uzor i da će rado kupiti dres koji se ovih dana počeo prodavati.

- Moje djetinjstvo je bilo u nesrećnim okolnostima, jer sam imao 12, 13 godina kada je počeo rat. Odrasli smo uz fudbal i lopta nam je puno značila. Ne mogu zaboraviti nekadašnje čuvare mreže Borca Antu Jakovljevića, Milana Simeunovića, Slobodana Karalića, ali mi je u posebno sjećanju ostao Milojević, koji je na gol stao jako mlad. Pokušavao sam se još kao dječak poistovjetiti sa njim. Kada zažmirim da postanem kao on. Onda se desi tako nešto i život ti se preokrene naglavačke. Zvonko mi je bio uvijek u sjećanju kao čovjek široka osmjeha, dobre energije. Imao sam često prilike uživo da ga gledam, jer dok sam kao klinac boravio na “Marakani“ stalno sam bio na treninzima seniora. Zato smatram da je ljudski da se kupi dres. Imam ideju da ove godine organizujem takmičenje golmana uz minimalnu kotizaciju, a da sav prihod bude uplaćen kao podrška Zvonku Milojeviću. Nadam se da uspjeti da organizujem taj fudbalski dvoboj i da na taj način pokažemu golmansku solidarnost prema Milojeviću – naglasio je Mrkobrada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.