Kada je odlučio da nakon posljednjeg rata izgradi crkvu u selu, u njemu je živjela nada da će crkva nedjeljom i praznicima biti puna, da će se tu narod okupljati, sastajati. Od tada za godinu biće trideset ljeta. U Mokrešu je sve manje stanovnika. Zato je i Momirova zadužbina, posvećena Svetom Nikolaju, gotovo prazna, osim rijetkih i izuzetnih prilika. Čekajući bolje vrijeme, bogomolja koju su nekoliko puta potapale vode i pržile žege kao ovog ljeta oronula je. Zato je Momir, koji je prije 64 godine otišao u Njemačku, odlučio da uz pomoć nekoliko prijatelja i komšija obnovi crkvu, osveštanu 8. septembra 1998. godine. U akciji su učestvovali Stefan i Milan Vujasin, Slavko i Nebojša Popović, Milan Dejanović i drugi. Pomogli su Komunalno preduzeće "Gradska čistoća" iz Gradiške i laminačka parohija. Babić je zadovoljan urađenim poslom. Sada ima i nove planove:
"Obnovili smo krov i toranj, uredili fasadu. Vremenski uslovi za rad bili su loši, ali velika vrućina nije nas poremetila u namjeri da završimo planirani posao. Srećan sam zbog toga. Ovo je sveto mjesto za naše selo."
Pored crkve u zavičaju Momir Babić, bivši ugostitelj u Bilefeldu i Osnabriku, 2005. godine izgradio je grobnicu za sebe i suprugu. Od tada je prošlo više od dvadeset godina. Grobnicu često posjećuje, održava, uređuje i prijateljima pokazuje. I pripovijeda.
"Kada sam je gradio, nadao sam se da mi neće uskoro zatrebati. Tu me Bog pogledao. Zdrav sam i vitalan. I sada za volanom, nekoliko puta godišnje putujem od Gradiške do Osnabrika i nazad. To je više od 12 sati vožnje u jednom pravcu. Ne osjećam zamor, samo nostalgiju", prepričava nam Babić svoje životne izazove, svoju patnju, strepnju i čežnju, opisuje razloge i povode svoje duševne boli i neostvarenih želja, da njegovo rodno mjesto oživi, da bude više stanovništva, da se djeca svuda igraju, škole da budu pune, njive obrađene, a ljetina bujna i bogata.
Na Momirovom nadgrobnom spomeniku, na zemlji koju je za seosko groblje poklonio njegov djed po majci Petar Lazić, poruka u nekoliko riječi, sastavljena od bakarnih slova, ima duboko značenje. Ona odražava suštinu života u Mokrešu.
