Mladi bubnjar iz Gaze svojim improvizovanim instrumentima donosi osmijeh i radost djeci u izbjegličkom kampu
Qassem kaže da muziku koristi kako bi oslobodio negativnu energiju i psihološki pritisak koji osjećaju on i mnogi drugi stanovnici Gaze nakon dvije godine rata.
"Prvo što uradim kada postavim instrument jeste da izbacim svu energiju - negativnu energiju i psihološki pritisak koji dolazi od svakodnevnih teškoća, od traženja vode, od čekanja u kuhinjama za siromašne, od života u šatorima. Šator sam po sebi predstavlja psihološki pritisak i patnju, jer život u šatorima nije pravi život", kaže Qassem.
Djeca u kampu uživaju u njegovim nastupima, plješću i plešu uz poznate melodije. Jedna od izbjeglica, Bushra Al-Shafihi, istakla je da Qassemova muzika pruža djeci zabavu koju inače nemaju.
"Hussam zabavlja djecu, volimo Hussama i volimo ovu atmosferu. Naša djeca vole ovu zabavu, ali mi nemamo mogućnosti da im to pružimo. Nema igračaka, nema balona… Djevojčica bi tražila balon, nešto tako jednostavno, ali nema ničega za igru", kazala je.
Iako muzika donosi radost, većinu dana Qassem provodi obavljajući svakodnevne obaveze - donoseći vodu, čekajući u redovima za hranu i prenoseći hljeb kako bi njegova porodica mogla preživjeti. Ipak, svaki trenutak kada sjedne za svoj improvizovani bubnjarski set, kamp se ispunjava muzikom i osmjesima.
Qassem ističe da njegov talenat za pravljenje instrumenata od svakodnevnih predmeta postoji već godinama, ali da su mu svi prethodni instrumenti uništeni tokom rata. Nakon što su sukobi prestali, odlučio je da ponovo oživi svoj talenat i stvori muziku "od ničega".
"Napravio sam bubnjeve od jednostavnih stvari - kantica, dijelova bicikla, tacni… Pokušao sam da postignem zvuk što sličniji pravom bubnju. Naravno, nije isto, ali svojom vještinom uspijem da nadoknadim razliku", kaže Qassem.
Njegova posvećenost muzici i kreativnost donose djeci barem trenutke radosti i normalnosti u životu koji je, zbog rata i života u šatorima, svakodnevno težak i pun izazova.