Mihailo Maksimović za "Glas": Svježa pozorišna krv razbija predrasude
- Nagrade kao nagrade su uvek dobrodošle umetnicima, to je potvrda da je neko uočio vaš trud i rad, zalaganje u nešto što ste verovatno verodostojno preneli na publiku i prebacili rampu.
Rekao je ovo za "Glas" glumac Mihailo Maksimović povodom nedavno dobijene predstižne nagrade "Specijalno priznanje" za izvanrednu glumačku kreaciju za ulogu bega Pintorovića u predstavi "Hasanaginica". Ovaj poznati glumac ne krije da je uvijek za to da mlađi umjetnici treba da se bodre i prisjeća se rado prvih svojih nagrada na početku karijere .
- Uvek sam za to da mlađi umetnici treba da se bodre, ja sam dobio dva velika priznanja na samom početku svoje karijere, Zlatnu kolajnu "Maja Dimitrijević" na festivalu monodrame i pantomime u Zemunu 2009.godine za svoju monodramu "Azbuka Vukov rječnik" i iste godine pobedio i na festvalu malih scena u Istočnom Sarajevu. To mi je jako značilo tada jer sam godinu pre toga tek diplomirao glumu na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu. Nagrade su uvek podstrek i potvrda nečeg što ste stvorili.
GLAS: Kako je protekao sam proces studiranja ovog kapitalnog djela književnog gorostasa Ljubomira Simovića i ujedno da li je bilo nekih naročitih prepreka u kreaciji scenskog lika ?
MAKSIMOVIĆ: Što se tiče nagrade za bega Pintorovića u predstavi "Hasanaginica" Lj. Simovića, a u režiji Dušana Tuzlančića, mogu samo reći da mi je to jedan od omiljenih procesa i pisaca koji je svevremen a u isto vreme jako kompleksan i izazovan. Samo stvaranje bega je nekako vođeno spontano u dogovoru sa rediteljem Dušanom T. koji me je bukvalno pustio da se igram, taj lik je generalno jako dalek od mog nekog univerzuma i poimanja o životu, pre svega prek i osebujan zato mi je i bilo izazovno da pobegnem od sebe i odigram ulogu koju publika omrzne u toku predstave.
GLAS: Imali ste premijeru sa predstavom "Odisej-stvaranje heroja". U pitanju je autorski projekat poznatih umjetnika Ivana Vanje Alača i Divne Stojanov, koji je nastao po motivima Homerovog epa. Možete li reći nešto više o ovom projektu i generalno kako je protekla saradnja na polju reditelj- glumac?
MAKSIMOVIĆ: Skoro nisam bio u lepšem autorskom projektu. To su mladi ljudi , sveža pozorišna krv koja donosi nešto novo i razbija predrasude i ruši doslovno mitove o generacijama koje ne treba potcenjivati jer su pune novih ideja i stvaranja pozorišne magije. Upravo su Vanja Alač i Divna Stojanov zajedno sa Teodorom Vinčićem asistentom režije, zajedno sa nama glumcima napravili čudesnu predstavu i napravili mit o Odiseju sa kojom ćemo nadam se imati dug put po festivalima i gostovanjima. Imam teoriju da dobra predstava i ljubav prema istoj glumci mogu samo da osete ako je reditelj taj koji ništa ne prepušta slučaju i ako ne dozvoli bili kakav vid razdora u stvaranju . Upravo je Ivan Vanja Alač, mlad reditelj koji se već odlikovao nagradama za svoje prethodne predstave potvrdio i u našem gradskom pozorištu "Semberija", donoseći jednu harmoniju među nama i predanost ovom našem zanatu. Nesebicno tražeći od nas sve sto možemo i što krijemo u sebi ne bi li izvukao iz čitavog ansambla maksimum. Reci ću samo jako darovit i pošten reditelj.
GLAS : Srž ovog komada jeste Homerov mit, star preko dva milenijuma, ali po svemu sudeći grčki klasici imaju šta reći i publici u trećem milenijumu? Gdje se krije ta tajna veza stare grčke i moderne publike 21. vijeka?
MAKSIMOVIĆ: Mitovi kao mitovi nas uvek teraju na promatranje onog suštinskog. Pitanja koja postavljamo sami sebi neprekidno da li lutamo u segmentima životnim, ja mislim da smo svi mi taj neki Odisej koji godinama luta tražeći sebe, i koji na kraju nikada sebe ne upozna.
GLAS: Ostvarili ste veliki broj uloga u pozorištu, međutim kada biste kojim slučajem morali da izaberete jednu koja je prilično bila neka vrsta prekretnice u Vašoj karijeri, koja je to uloga i zašto baš ona?
MAKSIMOVIĆ: Za šest godina koliko postoji Gradsko pozorište "Semberija", ostvario sam sedamnaest uloga i naravno da su neke manje neke više uspešne. Izdvojio bih nekoliko uloga koje baš volim da igram a to su: beg Pintorović u "Hasanaginici", Dušica u " Najstarijem zanatu" , Sreta u "Zloj ženi", Milan u "Kumovima" i sada nekoliko uloga u najnovijoj predstavi "Odisej, stvaranje heroja".
GLAS: Postoji mali milion definicija za riječ "gluma" ali kako biste Vi objasnili taj čarobni zanat ?
MAKSIMOVIĆ: Ne postoji čarobna formula za glumu. To je neuhvatljivo, to je nesto sto je neopipljivo, stalno traganje za istinom, za verom i uobraziljom. Stalno preispitivanje i stalna nesigurnost ali najlepši posao na svetu.
GLAS: Nedavno nas je napustila glumica Gordana Marić, glumica i pedagog. Kod nje ste završili glumu. Kažite nam po čemu ćete pamtiti Gordanu, koja su to znanja koja ste ponijeli iz njene pozorišne fabrike znanja ?
MAKSIMOVIĆ: Pamtiću je po beskrajnoj lucidnosti, hrabrosti, strogosti i nežnosti, i dan danas čujem njene reči " bodro, veselo i umetnički". Malo je prostora da bih stigao da opišem studiranje kod Goce jer je bilo jedno Odisejevo putovanje te 4 godine svakako prezanimljivo, sa puno anegdota, i učenja o životu o spoznaji sebe i pre svega ljudskosti koje je pokazivala. Mislim da nas je naucila da budemo dobri ljudi, partneri na sceni, da postujemo ovaj poziv i sve ono sto cini pozoriste.
GLAS: Širokom auditorijumu ste najpoznatiji po ulozi Inspektora u sada već kultnoj seriji "Dobro jutro komšija"... Kako gledate na taj, slobodno se može reći TV- fenomen "Dobro jutro komšija" i možete li nešto više reći o samim počecima rada u toj seriji?
MAKSIMOVIĆ: Uloga u seriji "Dobro jutro komšija" je bila jedna nova prekretnica sto se tiče afirmacije u mom poslu. Pamtim samo dobru saradnju sa kolegama i salve smeha na snimanjima. Narodu je dosta ratovanja, ubijanja, zle krvi, narod želi smeh. U toj seriji se prepoznaje, jer je životna kao naše neke stare serije iz devedesetih godina prošlog veka. Uspeh serije je u tome što traje tolike godine i mislim da će trajati još dugo zbog humora i odličnih glumaca.GLAS: Imate li nešto novo u planu svijeta umjetnosti i gdje publika može da vas gleda u periodu koji je pred nama ?
MAKSIMOVIĆ : Publika uvek može da me gleda u mom matičnom pozorištu "Semberija" na bogatom repertoaru
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.