IN MEMORIAM - DAMIR IBRAHIMOVIĆ (1965. - 2005.): Kako je nastajao film 'Grbavica' koji je producirao, a režirala njegova supruga Jasmila Žbanić - 'Tada su sve emocije eksplodirale'
Piše: DINO BAJRAMOVIĆ
Poznati bosanskohercegovački producent Damir Ibrahimović, muž rediteljice Jasmile Žbanić, preminuo je sinoć u Sarajevu. Ibrahimović je zajedno s našom proslavljenom rediteljicom godinama vodio produkcijsku kuću "Deblokada", prenijeli smo jutros tužnu vijest.
Damir Ibrahimović je rođen 18. jula 1965. godine, u Sarajevu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Bio je direktor Udruženja umjetnika "Deblokada", producent i režiser brojnih dugometražnih i kratkometražnih filmova.
"DUBROVAČKI DOGOVOR"
Razgovarali smo s njim svega nekoliko dana nakon što je film „Grbavica“ Jasmile Žbanić u njegovoj produkciji nagrađen "Zlatnim medvjedom" na 56. filmskom festivalu u Berlinu. Damir Ibrahimović nam je, u februaru te 2006. pričao da njegova Jasmila i on, od 1997., kada su osnovali producentsku kuću Deblokada, žive isključivo od tog posla: "Opstali smo u godinama kada nisu postojali ni fondovi ni bilo šta drugo. Da bi opstao, moraš naučiti da vjeruješ u ono što radiš."
Vjerovali su, naravno, u ono što rade i u maju 2000., kada su boravili u Dubrovniku. Tada je i nastala ideja za scenarij filma koji je predsjednica Žirija "56. Berlinalea" Charlotte Rampling simpatino izgovorila kao: "Grabavička".
Damir Ibrahimović i Jasmila Žbanić (Foto: Arhiv)
“Dubrovačim dogovorom“ predviđeno je da Jasmila Žbanić u narednih nekoliko mjeseci napiše scenarij za film o ženi koja je silovana tokom rata. I već u Dubrovniku su se „pojavili“ neki likovi, poput Pelde, glavnog muškog lika u 'Grbavici'. “Nakon nekoliko verzija shvatili smo da to i definitivno može biti film. Onda smo 2002. scenarij poslali u 'Hubert Bals Fund' Rotterdam Film Festivala, a kada smo od njih dobili novac za razvoj scenarija, ozbiljnije smo počeli razmišljati kako sve to produkcijski zatvoriti”, prisjetio se tada, u kafiću "Regina" na Marindvoru, gdje su živjeli i gdje je sjedište „Deblokade“, Damir Ibrahimović.
"Nama se već tada obratilo nekoliko evropskih producenata koji dobro ili relativno dobro kotiraju u svijetu filma, međutim, nisu nam se svidjeli njihovi prijedlozi. Sa producentskom kućom 'Coop 99' iz Austrije, a pogotovo sa Barbarom Albert, imali smo super relacije još od 2000. kada smo snimali dokumentarni film 'Crvene gumene čizme', gdje su nam ti ljudi, Austrijanci, koji su tada radili nezavisni jedni od drugih, pomogli prilikom snimanja, kada su nam na drugarskoj osnovi na tri, četiri mjeseca ustupili 16 mm kameru. I kada su pročitali scenarij bili su zainteresovani da zajedno sa nama produciraju film. Ono što je bilo jako bitno za realizaciju ovog filma jeste da smo s njima imali potpuno čiste i otvorene relacije i puno povjerenja od početka do kraja."
Organizacija „European Pitch Point“ je na Berlinaleu 2003. podržala 12 projekata iz Evrope, meu njima i "Grbavicu", kada je "Deblokadi" saradnju ponudila novoosnovana njemačka kompanija "Noir Film".
Te godine su i od domaćeg Fonda za kinematografiju dobili 300.000 KM. “Ovo je najbolji scenarij koji sam u životu pročitao”, govorio je tada član Žirija književnik Mile Stojić.
Austrijanci su, pak, dobili novac od tamošnjeg Fonda, dok su Nijemci prvi put odbijeni na MFG fondu, a kada su se prijavili drugi put, odobreno im je manje novca nego što je očekivano - 75.000 eura. U projekat su se tada uključile i TV kuće ZDF i D’Arte, a onda je i sa zagrebačkim "Jadran filmom" dogovorena saradnja - u projektu učestvuju sa vlastitim sredstvima od deset posto.
Tada BiH nije bila zemlja partner u "Euroimagesu", ali je postojala mogućnost da se na osnovu tri strana koproducenta "Deblokada" prijavi na njihov konkurs; "Euroimages" je tada za realizaciju filma uplatio 170.000 eura. Doduše, svima osim "Deblokadi", pa se ta suma tretirala kao austrijsko-njemačkočhrvatsko ulaganje u film, ali Damir Ibrahimović nam je tada objasnio kako je “najvažnije da je film snimljen”: "Nakon 'European Pitch Pointa' u Berlinu polako smo počeli razmišljati o castingu, na kojem smo kasnije jako puno radili."
Jasmila je odlučila da u Sarajevu rade audiciju za sve glumce. Naravno, poznavala je domaće glumce, ali je htjela da ih vidi u situacijama koje su vezane za scenarij "Grbavice". Desilo se da je jednu od uloga dobila Jasna Berry i to potpuno drugačiju od svega onoga što je do tada radila. I to se pokazalo kao odličan potez.
Došla je i grupa glumaca iz Zagreba. I tada su ostvarili prvi kontakt sa Leonom Lučevom. Odlučili su da on bude taj koji će glumiti glavnu mušku ulogu. A još ranije su se odlučili da glavnu žensku ulogu, lik Esme, igra Mirjana Karanović. Casting za djecu radila je tokom 2004. glumica Oriana Kunčić.
"SARAJEVO, LJUBAVI MOJA"
“Priča je imala svoj razvojni tok od maja 2000. do februara 2005. godine, a onda mi je sedam dana prije početka snimanja Jasmila saopštila da potpuno mijenja kraj filma. Meni se svidjela njena ideja i mislim da smo napravili hrabar potez“, kazao nam je Damir Ibrahimović. Djevojčica Sara odlazi na ekskurziju uz pjesmu "Sarajevo, ljubavi moja". Dirljivo, emotivno, srceparajuće.
Snimanje "Grbavice" počelo je 20. februara. Pored gotovo nemogućih uslova za snimanje filma u eksterijeru, veliki šok kompletna ekipa doživjela je 15. marta, kada je mlada glumica Luna Mijović, koja igra lik djevojčice Sare, slomila nogu.
“To je povećalo troškove produkcije, ali novac tada nije ni bio toliko važan. Jer, snimali smo u zimskim uslovima, a onda smo neke scene sa Lunom Mijović morali završiti na ljeto. Ali, mislim da se to u filmu ne primijeti. Međutim, to nisu bili jedini problemi sa kojima smo se suočavali tokom snimanja.
Taman kada se Luna oporavila, zove me Kenan Ćatić koji bio na utakmici Željo - Sarajevo da mi kaže kako su ga prebili navijači Želje. Dolazim kod njega, a on ima ogroman podliv ispod oka i izgleda totalno drugačije. Svi su mislili da imamo make up čudotvorca, jer u filmu postoji scena u kojoj Keno kaže da ga je prebio nekakav frajer. Taman što sam s njim završio, zove me Jasmila da mi kaže da je kod doktorice i pritom mi navela pet nekakvih bolešćina. Tako da sam tri dana samo s njima hodao po bolnicama”, govorio nam je Damir Ibrahimović.
Final slike "Grbavice" završen je 17. jula 2005., obradu tona u Njemačkoj radili su Jasmila Žbanić i Igor Čamo, u Austriji je urađena finalna montaža, a prva kopija filma bila je gotova u novembru.
Damir Ibrahimović nam je rekao da su u novembru "Grbavicu" prijavili uporedo na tri festivala: "Berlinale", "Rotterdam Film Festival" i "Sundance Film Festival": “Vjerovao sam da će 'Grbavica' svjetsku premijeru imati na nekom velikom festivalu. Odmah smo dobili ponudu za Takmičarski program 'Rotterdam Film Festivala' i 'Sundance Film Festivala'.
A 'Berlinale' nam je ponudio program Forum. Rekao sam im da mi to ne želimo, jer sam vidio da se njima film dopada. Poslije je njihova selekciona komisija gledala film i bila jednoglasna da 'Grbavicu' treba uvrstiti u Takmičarski program. Međutim, konačan sud trebao je dati direktor 'Berlinalea' Dieter Kosslick, koji je tada bio na putu. Zapravo, sve se dešavalo u dva dana, početkom decembra 2005. godine. Kosslick je po povratku rekao da film ulazi u kompeticiju. Tada su nas nazvali i kazali: 'Imamo jednu lošu vijest za vas - moraćete otkazati 'Rotterdam' i 'Sundance'.“
"Grbavica" je bila među prvih šest filmova koji su uvršteni u Glavni program "Berlinalea".
Samo nekoliko sati prije dodjele nagrada, Jasmila je Damiru rekla kako su je iz Direkcije "Festivala" obavijestili kako bi bilo poželjno da se na svečanoj dodjeli nagrada u "Berlinale Palastu" pojavi što brojnija ekipa filma "Grbavica" jer bi se, kao, moglo desiti da njenom filmu bude dodijeljena neka manja nagrada.
Ekipa filma "Grbavica" u Berlinu u februaru 2006. godine (Foto: Deblokada)
"U tom trenutku kao da se istopilo svo dobro raspoloženje koje se akumuliralo punih sedam dana od premijere filma. Ali ne i kod Jasmile, jer je ona uporno govorila: 'Ja sam uspjeh već postigla ulaskom u Takmičarski program i mogućnošću da svijetu ispričam svoju priču.' Kada smo dobili potvrdu da je priča jako dobro shvaćena, te nagrađena glavnom nagradom jednog od tri najveća filmska festivala, sve emocije su eksplodirale. Manja ekipa bosanskohercegovačkih novinara skandirala je ispred dvorane 'Palasta': 'Bosna, Bosna', a skandiranje se čulo i u sali hotela 'Hyatt' gdje je nekoliko stotina novinarskih ekipa iščekivalo pobjednike '56. Berlinalea'."
A ni tada Jasmila nije propustila priliku da upozori svjetsku javnost kako ratni zločinci Radovan Karadžić i Ratko Mladić još uvijek šetaju Evropom slobodni. Okupljenim novinarima je kazala: “Bosna i Hercegovina odavno nije glavna vijest i ja se nadam da će moj film pomoći da se svijet ponovo podsjeti na ratne zločince. Ubrzo krećemo sa bosanskohercegovačkom distribucijom i nadamo se da će film 'Grbavica' pomoći da se popravi situacija u kojoj se nalaze žene silovane u ratu. One su tek prošle godine priznate kao civilne žrtve rata i ja se nadam da će im moj film pomoći.”
Film je početkom marta 2006. prikazan na FEST-u u Beogradu.