Marko je ovisan o respiratoru, ali ostvario je veliku želju: Otpratio je kćer do oltara

Marko je nakon desetljeća rada otišao u mirovinu zdrav, pun energije i planova. No nedugo potom dobio je tešku dijagnozu koja mu je iz temelja promijenila život. Danas mu je potrebna potpora respiratora, ali uz pomoć medicinskog osoblja i udruge koja ispunjava posebne životne želje uspio je biti uz kćer na njezinu vjenčanju i otpratiti je do oltara.

Bolest je postupno napredovala, a Marko se od rujna nalazi na odjelu za dugotrajnu respiratornu skrb. Ondje mu medicinsko osoblje pruža potrebnu njegu, dok mu svakodnevica uglavnom prolazi u ustaljenim bolničkim rutinama, piše Kroativ. 

Među danima obilježenima liječenjem i prilagodbom na zdravstveno stanje posebno se radovao jednom događaju – vjenčanju svoje kćeri.

Bio je sretan zbog nje, ali istodobno tužan jer je vjerovao da zbog bolesti neće moći prisustvovati svečanosti. Želio ju je povesti do oltara, držeći je pod ruku, onako kako je zamišljao godinama.

Medicinsko osoblje pomoglo organizirati odlazak

Djelatnici odjela za dugotrajnu respiratornu skrb obratili su se udruzi koja pomaže ostvariti posebne životne želje. Njezin je tim prihvatio organizaciju Markova odlaska na vjenčanje, u suradnji s osobljem koje svakodnevno skrbi o njemu.

Članovi tima posjetili su ga u bolnici kako bi ga upoznali i s medicinskim osobljem dogovorili sve pojedinosti. Zdravstveno stanje zahtijevalo je pažljivu pripremu, pa je prije odlaska trebalo isplanirati svaki korak.

Upoznali su srdačnog čovjeka kojemu je obitelj iznimno važna i na kojemu je bolest ostavila vidljive posljedice. Mogućnost da ipak bude uz kćer na dan njezina vjenčanja donijela mu je veliko veselje.

Nakon priprema i dogovora s medicinskim timom Marko je krenuo prema crkvi.

Više od 250 uzvanika svjedočilo obiteljskom trenutku

Na vjenčanju se okupilo više od 250 gostiju. Crkvom je odzvanjala glazba, a Markov dolazak dodatno je razveselio obitelj i uzvanike.

Kada su ga ugledali, gosti su mu prilazili vidno ganuti. Mnogi nisu skrivali suze zbog činjenice da je, unatoč teškom zdravstvenom stanju, uspio doći i sudjelovati u važnom danu svoje kćeri.

Potom je uslijedio trenutak kojemu se najviše radovao.

Marko je bio uz svoju kćer i, držeći je za ruku, otpratio je prema oltaru, gdje ju je čekao budući suprug. Time mu se ostvarila želja za koju je strahovao da će zbog bolesti ostati neispunjena.

Ceremoniju pratio iz prvog reda

Tijekom cijelog obreda Marko je ostao u prvom redu, odakle je mogao izbliza pratiti vjenčanje. Više su mu puta potekle suze radosnice dok je gledao kćer i njezina supruga.

Za njega je to bila prilika da nakratko izađe iz bolničke svakodnevice i bude dio obiteljskog događaja kojemu se toliko veselio.

Nakon ceremonije članovi tima koji su mu omogućili dolazak ostali su još neko vrijeme na svadbenom druženju, dijeleći radost s obitelji i uzvanicima.