Predsjednik Skupštine iz Nove srpske demokratije (NSD) jedan je od brojnih srpskih političara iz regije koji su se oglasili nakon Mladićeve smrti, ali je jedini čija je funkcija zbog toga dovedena u pitanje, piše Deutsche Welle.
Opoziciona Demokratska partija socijalista (DPS) zatražila je njegovu smjenu, što je već treći takav pokušaj otkako je Mandić prije tri godine postao predsjednik Skupštine. Za razliku od ranijih inicijativa, ova je dobila podršku 38 od 81 poslanika, među kojima su i predstavnici manjinskih bošnjačkih i albanskih stranaka.
Iako Mandić i dalje ima podršku većine, njegov položaj više nije potpuno siguran. DPS u inicijativi navodi da njegovi stavovi produbljuju društvene podjele, narušavaju ugled Skupštine i štete međunarodnom kredibilitetu Crne Gore.
„Prvi čovjek Skupštine države koja želi postati članica Evropske unije dužan je poštovati vrijednosti na kojima počiva ustavni poredak, presude međunarodnih sudova i kulturu sjećanja. Andrija Mandić je svojim djelovanjem dokazao da radi suprotno tome“, poručili su iz DPS-a.
Mandić je i ranije izazivao probleme potezima koji su, prema kritikama, više odgovarali Beogradu nego Podgorici. Njegova inicijativa za rezoluciju o Jasenovcu, koja je uslijedila nakon usvajanja UN-ove rezolucije o Srebrenici, izazvala je tenzije s Hrvatskom i otvorila pitanje mogućeg usporavanja evropskih integracija. Mandiću je nakon toga zabranjen ulazak u Hrvatsku.
Za njegovu smjenu nije potrebna apsolutna većina od 41 poslanika, već većina prisutnih na sjednici. Vlast bi, međutim, mogla pokušati spriječiti glasanje nedolaskom svojih poslanika, jer je za održavanje sjednice potreban kvorum od najmanje 41 poslanika.
U opoziciji već računaju na takav scenario, ali najavljuju da će pitanje Mandićeve smjene ponovo otvoriti u oktobru, tokom redovnog zasjedanja Skupštine.
Politički analitičar Miloš Perović smatra da je inicijativa DPS-a postala mnogo ozbiljniji test za vlast nego što se u početku činilo. Posebno je značajno što je svih šest poslanika Bošnjačke stranke najavilo da će glasati za Mandićevo razrješenje.
„Inicijativa je prestala biti samo pitanje smjene jednog funkcionera. Postala je test unutrašnje kohezije parlamentarne većine i granica političkog kompromisa na kojima ta većina počiva“, kaže Perović.
