Nogometna reprezentacija Bosne i Hercegovine odigrala je svoj prvi, dugo čekani, meč na Svjetskom prvenstvu protiv domaćina Kanade. Kako je ekipa Sergeja Barbareza taktički odgovorila Kanadi, kako su povrede skrojile tim i šta je presudilo u ovom meču? U Novom danu analizirali smo utakmicu sa našim gostima: sportskim novinarom Sinanom Sinanovićem i fudbalskim stručnjakom Zdravkom Mamićem.
Prvo bih stvarno čestitao Sergeju Barbarezu, njegovim suradnicima i igračima na rezultatu. On je realan i ostvaren je puno teže nego što sam naslućivao u najavi turnira, a pretpostavljam i svih stručnjaka na svijetu koji su govorili, komentarisali i predviđali početak utakmice. Naime, o čemu se radi? Ja sam znao da je Bosna snažna, u to smo se svi mogli uvjeriti u proteklim kvalifikacijama, ali ono što ni u snu nisam mislio da je ovako snažna Kanada. Osim toga što su oni bili domaćini, oni su igrali na rubu incidenta, njihov svaki start je bio na rubu žutog kartona. Naravno, u mnogo čemu im je pomogla tolerancija glavnog sudije, koji je tolerisao takvu grubu igru od Kanađana koji su izuzetno snažni, izuzetno brzi, kao da na motoru idu. A Bosna je tako dobro ušla u utakmicu da nisam vjerovao kako su dobro ušli u utakmicu protiv domaćina i uz takvu podršku publike, i mali poguranac od glavnog sudije, došla je do potpune dominacije. Bosna je zagospodarila terenom i došao je taj jedan svjetski gol nakon kornera Bašića, koji je jedna predivna devijacija, koja je očito uigrana akcija Kolašinca, gdje je onda to zakucao u mrežu Lukić. Poslije toga je logično, svi oni koji prate nogomet znaju da kad povedeš tako u jednoj utakmici, važnoj utakmici, da dođe do jednog psihološkog povlačenja, jednog uvlačenja u samog sebe. I naravno da svi znamo da je to greška i bojali smo se da će doći puno ranije ta greška. Na sreću nije došla, a evo opet na nesreću tek u 79. minuti. Međutim, kad gledamo utakmicu, ona je bila odlična, dinamična, atraktivna za gledaoce i sa jedne i sa druge strane. A što se tiče Bosne, ona se predstavila onako kako je mi sad svi osjećamo, kao jedan tim koji je u zajedništvu, u herojskoj borbi, herojskoj pristupu, svi za jednoga i jedan za sve, pokazao kako se bori za boje svoje države i za svog prijatelja. I silno sam ponosan što sam jedan od Bošnjaka koji se veseli ovom jučerašnjem rezultatu.
Gospodina Mamića možete poštovati ili ne, možete ga lično cijeniti ili ne voljeti, manje ili više, ali se mora priznati da je zaista jako dobar analitičar, da je veliki navijač Bosne i Hercegovine i da je na najbolji način prikazao, analizirao, igru bh. tima. I ja bih rekao malo da je usmjerio javnost i onaj dio javnosti, manji dio možda navijača, koji su smatrali da mi treba da dođemo na Svjetsko prvenstvo, da pometemo sve u ovoj grupi. Stoga mi se jako dopalo kako je gospodin Mamić to realno procijenio, bez nekakve želje da tražimo nekakvu alibi zato što sudija jeste bio naklonjen Kanadi. Kada govorimo o Sergeju Barbarezu, također, mi smo, ili jedan dio ljudi, skloni da svašta komentarišemo. Bilo je i povreda koje sigurno uslovljavaju promjenu i taktičke zamisli selektora Barbareza. S druge strane, koliko god je naš stručni štab toliko temeljit da 24 sata bdiju nad ekipom, pripremaju, analiziraju svaki potez suparničkog i našeg igrača, toliko se i suparnici, dakle i Sergejev kolega iz Kanade, pripremaju da neutrališu naše najjače poteze, akcije i prednosti koje posjedujemo. Ali naši navijači su svi selektori kada treba komentarisati.
Pa zato što navijač ima pravo svakako da komentariše i ima pravo da tu svoju količinu ljubavi prema Bosni i Hercegovini i želje da njegov tim bude najbolji, ima pravo da tako razmišlja. Ali neko ko je struka, gledao sam malo i izjave naših stručnjaka i pogotovo kažem da mi se dopalo kako je gospodin Mamić govorio, mi nemamo pravo da pričamo o tim nekim stvarima da li je trebao ovako ili onako. Dakle, ima tu dosta stvari koje mi možemo, na primjer, da govorimo zašto nije pozvan ovaj ili onaj, ali Sergej Barbaraz i njegov tim 24 sata su za ekipu, na svakom treningu, znaju svaki damar svakom igraču i sigurno da i oni satima ne spavaju kad odlučuju neke nijanse, finese kad je u pitanju, recimo, da li će neko zadnji vezni biti ovakav, kako ćemo imati formaciju 4-4-2, 4-3-3, 4-2-3-1 i tako dalje. S te strane mislim da je sama činjenica da smo mi na Svjetskom prvenstvu pun pogodak. Dakle, mi preko toga da tražimo zaista bi bili nezahvalni sami prema sebi. S druge strane, razumljivo je da imamo želju i da mi očekujemo da poslije ove Kanade da ćemo igrati još bolje. S druge strane, kad Kanada kao domaćin sa toliko ulaganja, sa tolikom tradicijom, sa tolikom moći koju posjeduje kao država, kad su oni zadovoljni sa bodom, ne znam zašto bi mi sad problematizovali taj remi kad nam on u startu otvara dosta dobre mogućnosti. I stoga kada vidimo danas da se na zapuštenim i pustim igralištima djeca igraju, kad vidimo sav ovaj kolorit boja, dresovi, albumi, ta neka priča, ovo sve što se dešava, gdje je svaki dio Bosne i Hercegovine jedan mali Toronto ili veliki Toronto, vidjet ćemo da su ovi momci napravili nešto što je epohalno i što se ne može mjeriti nikakvim novcima.
Dakle, nijedna diplomatija, ništa u svijetu ne može učiniti kao što su učinili ovih 26 momaka, dakle svi ovi sa stručnim štabom. Mi smo napravili top rezultat, da nije svejedno ili nije realno očekivati da ćemo mi sad Kanadu tamo da deklasiramo na njihovom terenu, a pogotovo što smo mi i to u utakmici pokazali uz još neke situacije koje su mogle da idu na naš mlin, da bi mogli pobijediti, ali eto, nadam se da ima dosta prostora u utakmicama sa Švicarskom i Katarom da ćemo izboriti povoljan rezultat, odnosno pobjedu koja nam garantuje prolaz dalje.
Ja sam očito nešto prespavao, jer nisam čitao još analize tih "stručnjaka" ili kvazi stručnjaka i moram reći da sam šokiran da uopće postoji nekakva kritika nakon jučerašnje utakmice Bosne. Mislim da mi se to ne događa. Mislim, ti ljudi su očito amateri i nemaju pojma, a oprosti im Bože, jer mi smo igrali jučer utakmicu Svjetskog prvenstva protiv domaćina, i to gdje je svaki igrač Kanade ozbiljno brži od svakog igrača Bosne i Hercegovine. Snažni su do bola, oni su se pripremali za ovo godinama. Kanada je znala da je domaćin Svjetskog prvenstva, oni su se pripremali na svaku travku tog terena, oni su se pripremali na to domaćinsko, hajdemo tako reći, suđenje. I danas svi igraju nogomet. Pustimo to što smo mi mislili, imali predrasude, uključujući i mene, ali ono što smo mi vidjeli, vi ćete vidjeti da će Kanada daleko dogurati. Ja sam siguran da će i Švicarska i Kanada i Bosna i Hercegovina, samo je pitanje koji će biti redoslijed, jer ide osam najboljih trećih, daleko dogurati. Bit će iznenađenje ovog prvenstva, ali otom potom. Znači, ta prva utakmica, pa to su igrači bez iskustva te vrste takmičenja. Selektori moraju predvidjeti sve te tri utakmice. Evo, ja sam jučer vidio da baš i nije najbolji raspored bio za Bosnu i Hercegovinu. Naravno, morate igrati protiv sva tri protivnika u grupi. Međutim, kad vi imate prvu utakmicu protiv domaćina i to koji imam ovakav kvalitetu, kad vi drugu utakmicu igrate protiv Švicarske koja je u top 10, 12 reprezentacija svijeta, onda to nimalo nije dobar raspored, a u tom rasporedu nam treba zajedništvo. Jer mogla je jučer i Bosna pobijediti da je Demirović realizovao situaciju za 2:0, ali smo mogli i izgubiti jer smo imali dva puta da smo vadili loptu sa linije. Prema tome, nemojmo biti nezahvalni. Mi smo debelo u igri. Da nam je neko ponudio remi otvaranje prije utakmice svi bi ga potpisali i sada kvariti tu atmosferu - to je opasno. Jučer je svaki igrač Bosne bio heroj, Robin Hood, bio je vitez, bio je superman, jer protiv onakvog motivisanog domaćina koji je u svaki start išao, ja bih rekao, smrtonosno, kao da mu je u zadnjem životu onako odgovoriti, onako izdominirati prvih 25 minuta i zabiti gol, to se o svemu može govoriti, ali nikako o kukavičluku ili o strahu ili ne znam o čemu drugom. Pozivam sve naše navijače, jer igrači čitaju portale, igrači gledaju televiziju, gledaju i ove naše izjave, pa oni ne zaslužuju propitivanja, oni ne zaslužuju destabilizaciju, oni zaslužuju ono što su naši građani diljem svijeta pokazali i tu radost i tu veselje i znakovlje svoje države, svojih krajeva, zavičaja. Da li smo poludili? Pa znate na čemu je Hrvatska napravila da je treća nacija u cijelom svijetu po broju nastupa na evropskim i svjetskim prvenstvima, u odnosu na naše drage susjede Srbe koji nisu postigli to zajedništvo? Upravo mi se čini da je narod Bosne i Hercegovine diljem svijeta, neću reći iskopirao, ali uzeo model Hrvatske i da to zajedništvo sad svi vidimo. To vidimo na terenu, igrači i, i stručni štab, vidi se da dišu kao jedan. E sad bi mi pametnjakovići trebali rasturiti sa svojim slobodnim seljačkim interpretacijama to zajedništvo. Treba im reći ne jer mi ne znamo kakav će biti rezultat protiv Švicarske. Najlakše je biti general poslije bitke i reći: "Ja sam znao, ja sam mislio..." Pustimo da dečki to odigraju, bit će vremena za analize i tako dalje. Sada je potrebno iznad svega zajedništvo.
Jovo Lukić je, prije svega, ko malo bolje prati, neko ko je prošao kompletnu školu, ko ima taj nogometni gen koji potiče iz jedne nogometne, sportske, prave, čestite bosanske porodice. Otac Mitar Lukić je bio čuveni nogometaš tuzlanske Slobode, Drine Zvornik, Gračanice, turskih klubova. Bio je trener u Modriči s kojim je osvojio, sa Nikolom Nikićem, zajedno kup i neko ko je izuzetno pravilno usmjeravao Jovu, koji je prošao i mlađe selekcije BiH. I svakako da je i Vlado Jagodić neko ko je dao, utkao dio sebe, nekadašnji selektor U21, utkao dio sebe u ovu karijeru koju je Lukić nagovještavao igrajući u BiH i u Zvijezdi, i u Gradačacu, i u Borcu. I neko ko je svakako nastupima, pogotovo u Rumuniji, potvrdio tu klasu, zaintrigirao javnost i neke ljude koji su možda bili rezervisani prema njemu. On je to potvrdio, Sergej je vjerovao u njega, dao mu šansu kada je bilo najpotrebnije i on je to maestralno odradio, pogotovo na način kako je poslije utakmice prezentovao, doživio, iskazao svoje impresije na koje može biti ponosan svako ko živi u BiH.
