Legenda o kiši: Nevjerovatna priča o selu svetih krokodila

Sveti krokodili u Bazouleu, koji se nalazi 30-tak kilometara od glavnog grada Burkine Faso, žive uz mještane koji vjeruju da u njima borave duše njihovih predaka. Ondje nije neobično vidjeti nekoga kako sjedi na krokodilu.

Djeca odrastaju plivajući u istoj bari s ovim životinjama. Pierre Kabore, koji predvodi seoske čuvare krokodila, kaže da je i sam to radio kao dječak. U bari živi puno više od stotinu gmizavaca. Istraživanjem provedenim 2016. i 2017. godine izbrojano ih je 268.

Mještani njihovo posebno mjesto u selu objašnjavaju predanjem o velikoj suši. Prema toj priči, stanovnici su prije nekoliko stoljeća ostali bez vode. Tada je jedan krokodil odveo žene do skrivene bare i spasio selo od žeđi.

Zahvalni stanovnici priredili su slavlje i otad poštuju krokodile. Predanje taj događaj smješta između 15. i 16. stoljeća. Legenda se prenosi usmeno i ima ulogu svojevrsnog zavjeta. Ona objašnjava zašto je povređivanje krokodila tabu i zašto na bari vrijede posebna pravila, piše BoredPanda.

Sveti krokodili između predanja i nauke

Drugo predanje govori o porijeklu krokodila. Neki mještani kažu da su životinje stigle s neba zajedno s kišama. Vjeruju i da će, nestanu li krokodili, s njima nestati voda. To je mit, a ne potvrđena činjenica. Ipak, povezuje životinje s onim bez čega selo ne može živjeti.

Krokodili u Bazouleu nisu nilski. Pripadaju zapadnoafričkoj vrsti Crocodylus suchus, koju je naučna zajednica tek 2011. godine šire prihvatila kao zasebnu vrstu. Genetska analiza pokazala je da se razlikuju od nilskih srodnika.

Uglavnom su manje agresivni, ali zabilježeni su i njihovi napadi na ljude, uključujući smrtonosne. Miru u selu možda doprinosi redovno hranjenje kokošima i ribom. Jedan putopis navodi da krokodil može izdržati i godinu bez hrane. Redovni obroci možda ih odvraćaju od lova, ali to nije potvrđeno objašnjenje njihovog ponašanja u selu.

Bazoule nije jedino mjesto s takvom tradicijom. Vlastite bare sa svetim krokodilima imaju i Sabou u Burkini Faso te Paga, odmah preko granice u Gani.

Oktobarska svetkovina i „starac jezera“

Vjerovanje u posebnu povezanost s krokodilima određuje i kalendar seoskih svetkovina. Stanovnici svake godine održavaju Koom Lakre. Starješine taj naziv prevode kao prinošenje žrtve krokodilskoj bari.

Svetkovina se tradicionalno održava posljednje nedjelje u oktobru, uz bubnjeve, ples i žrtvene darove. Jedan seoski starješina prinosi glavnu žrtvu najstarijem mužjaku, poznatom kao „starac jezera“.

Krokodili koje posjetioci dolaze vidjeti dobijaju kokoši. Najstarijem mužjaku prinose se ovce, koze, a ponekad i mali magarci. Za sadašnjeg „starca“ kaže se da ima oko 110 godina. Njegov prethodnik navodno je doživio 136 godina, a uginuo je prije više od desetljeća. Te podatke o starosti iznose čuvari, ali oni nisu potvrđeni.

Mještani i glasanje krokodila smatraju predznakom. Njegovo značenje tumače seoske starješine.

Poseban odnos prema ovim životinjama nastavlja se i nakon njihove smrti. Kada krokodil ugine, sahranjuju ga cijelog, često u kovčegu. Obredi su slični onima za preminule mještane. Groblje je neobilježeno i nalazi se u šumarku zatvorenom za turiste. Kože krokodila nikada ne prodaju za preradu, iako bi mogle imati veliku vrijednost.

Turizam slabi, a voda se povlači

Turisti u Bazoule dolaze još od početka 1960-ih. Krokodili su u međuvremenu postali jedna od najpoznatijih atrakcija u zemlji. Posjetioci kupuju kokoš koju vodiči objese na štap. Tako namamljuju krokodila na obalu radi fotografisanja.

Međutim, do 2021. godine pandemija i pobuna u zemlji drastično su smanjile broj posjeta. U selo je tada stizalo svega nekoliko automobila dnevno. Nesigurnost i pad turističkih dolazaka dodatno opterećuju zajednicu.

Istovremeno, ugrožena je i sama bara. Izvještaji iz 2018. godine upozoravali su na smanjenje padavina i povlačenje vode. Bara koju dijele životinje i stanovnici tako postaje središte još jedne brige za budućnost sela.

Sveti krokodili u lokalnom predanju jednom su spasili stanovnike odvevši ih do vode. Sada je upravo voda ugrožena. Stara legenda zato dobija novo značenje, iako ostaje predanje, a ne opis potvrđenih događaja. Vjerovanje mještana povezuje sudbinu sela sa životinjama koje su, prema njihovoj priči, nekada pokazale put do spasa.