KVADIJADA U BUGOJNU: Šumski Top Gun ili bežanija sa stilom?

Da vam kažem, puk’o je biznis sa raftingom na Neretvi i planinarenjem po Bjelašnici. Zaboravite seoska domaćinstva i branje ljekovitog bilja. Najnoviji hit u turističkoj ponudi Bosne i Hercegovine zove se – "Interentitetski Safari: Izviđanje i Taktičko Povlačenje". Aranžman uključuje vožnju kvadovima po nepoznatom terenu, nošenje duge cijevi u civilu i, kao vrhunac adrenalinskog iskustva, panični bijeg pred lokalnom policijom. All-inclusive, a gorivo za bežaniju plaća država. Ili entitet. Koga briga, ista je to kasa, piše Stav.ba.

Sva ova frtutma oko naoružanih momaka iz MUP-a RS, koji su se, eto tako, u slobodno vrijeme i bez najave, provozali šumama oko Bugojna, nije nikakav bezbjednosni incident. Ma jok. To je, ba, nova marketinška kampanja. Slogan bi mogao glasiti: "Osjetite čari zabranjenog voća! Istražite federalne šume dok vas ne uhvate. Agencija ‘Dodik & sinovi – za avanturu spremni’ garantuje diskreciju i brz nestanak sa lica mjesta."

Ko koga čuva, a ko je dibidus ubleha?

Najslađi dio ove priče je zvanično objašnjenje – naši hrabri momci na motorima bili su, pazite sad, "u izviđanju". Pripremali su, kažu, teren za dolazak neke visoke zvanice. Logično, nema šta. Kad ti dolazi ministar, ne zoveš Direkciju za koordinaciju policijskih tijela, ne zoveš protokolarne službe, ne zoveš, ne daj Bože, nadležni MUP kantona na čijoj si teritoriji. Ne, ti pošalješ osam anonimusa u maskirnim pantalonama da na kvadovima glume ekipu iz serije Narcos i da izgledaju kao da su krenuli u lov na Pabla Eskobara, a ne da osiguravaju put za nekog lika što će presjeći vrpcu na seoskom vodovodu.

To vam je taj naš "Sinaloa style" protokol. Dok uredno plaćeni i najavljeni policajci sjede i čekaju zvanične instrukcije, iz grmlja iskaču ovi naši šumski rendžeri, valjda da provjere ima li medvjeda na putu ili da uberu koju gljivu za mezu. Čovjek bi pomislio da čuvaju predsjednika Amerike, a ne nekog svog funkcionera čije ime polovina građana ne bi znala ponoviti ni da im život ovisi o tome.

Taktičko povlačenje kao vrhunska vojna vještina

A onda, vrhunac drame. Na scenu stupa MUP Srednjobosanskog kantona. Ne sa tenkovima, ne sa helikopterima, nego sa jednom običnom patrolom i još običnijim pitanjem: "Dobar dan, momci, čiji ste vi, šta radite ovdje s tim puškama?"

I tu se naša elitna izviđačka jedinica pokazala u punom sjaju. U trenutku kad je postalo jasno da ovo nije snimanje spota za Baju Malog Knindžu, nastupio je manevar poznat kao "bežanija munjevitom brzinom". Kažu očevici da su nestali u pravcu Kupresa brže nego što nestane budžetski suficit na kraju godine. Paljenje kvadova, gas do daske i pravac poznata teritorija. Nema predaje, ali ima uzmicanja sa stilom. Veliki respekt za policajce iz SBK – otjerali su "oružanu formaciju" bez ispaljenog metka, što dokazuje da je najjače oružje u Bosni i Hercegovini i dalje službena legitimacija i ozbiljan izraz lica.

Za ove naše šumske Mavericke, najveća kazna nije bila hapšenje, nego sramota što su morali tako brzo razguliti kući.

Šta nam je, dakle, činiti?

Daleko od toga da je ovo bio ozbiljan pokušaj bilo čega. Ovo je čista predstava za domaću publiku, malo pokazivanja mišića koji su, očigledno, atrofirali čim su naišli na prvi znak pravne države. Ali pošto će se ovakve turističke ture, po svemu sudeći, nastaviti, predlažem konkretne mjere.

Prvo, uvesti obavezne vinjete za kvadove iz drugog entiteta koji dolaze u "nezvanične posjete". Cijena – sitnica, a sav prihod ide u fond za jačanje lokalnih policijskih uprava.

Drugo, uz svaku kupljenu vinjetu, pokloniti GPS uređaj sa jasno označenim granicama. Ispod mape da stoji napomena: "Poštovani turisti, molimo vas da se držite ucrtanih staza. U slučaju da zalutate, naš MUP će vam rado pomoći da se vratite. Račun za gorivo šaljemo naknadno."

I na kraju, apelujem na nadležne sa obje strane da se dogovore i organizuju zvaničnu "Kvadijadu prijateljstva". Neka se voze zajedno, neka prave roštilj, neka se takmiče u brzom povlačenju. Bar bismo znali da je cirkus organizovan i da ne moramo da se pitamo je li počelo nešto ozbiljno ili se opet neko samo zaigrao države.

A mi, stoka sitnog zuba, možemo samo da gledamo ovu tragikomediju i da se nadamo da će, kad padne fajront na ovu našu predstavu, bar neko ostati da ugasi svjetlo. Ako do tada ne rasprodaju i bandere. Mrka kapa.