Kako navodi američki pravni portal Casemine, vlasnici kuće tvrde da su tek nakon kupovine nekretnine saznali za služnost upisanu u zemljišne knjige. Tim pravom komšiji je omogućeno da na njihovom zemljištu parkira dva vozila.
Sud je, međutim, odbacio tvrdnju bračnog para da su bili kupci koji su u dobroj vjeri kupili nekretninu, ne znajući za postojeće pravo komšije.
U sudskim dokumentima navedeno je da je njihov vlastiti kupoprodajni ugovor izričito upućivao na plan parkinga iz 1999. godine i prava parkiranja koja se odnose na susjednu parcelu.
Dvije nekretnine su prvobitno činile jednu cjelinu s zajedničkim parkingom. Zemljište je kasnije podijeljeno, pri čemu je veći dio parkinga pripao nekretnini koju je bračni par naknadno kupio.
Budući da je susjedna kuća nakon podjele ostala bez parkinga, tadašnji vlasnici omogućili su njenim vlasnicima trajno pravo korištenja dijela prostora za parkiranje.
U sudskom postupku novi vlasnici pokušali su osporiti to pravo pozivajući se na dokument kojim je, kako su tvrdili, djelimično od njega odustano. Sud je i taj argument odbacio.
Služnost ostaje uz nekretninu
Spornim dokumentom potpisala je kompanija koja u trenutku potpisivanja više nije bila zakoniti vlasnik nekretnine u čiju korist je služnost bila ustanovljena.