U pustinji Karakum u Turkmenistanu nalazi se krater širok oko 70 metara koji neprekidno gori od 1971. godine. Mještani ga zovu Vrata pakla. Vatru hrani zemni plin koji izlazi iz tla.
Krater se nalazi u pustinji Karakum, blizu sela Darvaza, po kojem je i dobio ime.
Riječ je o rupi širokoj oko 70 metara i dubokoj oko 30.
Iz dna i zidova izlazi zemni plin, uglavnom metan, koji gori danonoćno.
Noću je narandžasti sjaj vidljiv s velike udaljenosti kroz ravnu pustinju.
Kako je nastao
Prema najčešće prenošenoj priči, krater je nastao 1971. godine tokom sovjetskog istraživanja plina.
Bušaći tim je slučajno probio podzemnu šupljinu, tlo se urušilo i progutalo opremu.
Iz kratera je počeo izlaziti metan, opasan po okolno stanovništvo.
Geolozi su odlučili zapaliti plin, uvjereni da će izgorjeti za nekoliko sedmica.
Vatra koja nije prestala
Procjena je bila potpuno pogrešna.
Umjesto nekoliko sedmica, krater gori već više od 50 godina, dakle pet decenija.
Zaliha plina ispod pokazala se golemom, jer se krater nalazi iznad jednog od najvećih plinskih područja na svijetu.
Turkmenistan raspolaže s velikim dijelom svjetskih rezervi zemnog plina, a krater je zabio iglu tačno u taj rezervoar.
Krater je širok oko 70 metara i dubok oko 30, gori od 1971. godine, a vatru hrani metan iz jednog od najvećih plinskih područja na svijetu.
Čovjek koji je sišao unutra
Godine 2013. kanadski istraživač George Kourounis postao je prvi čovjek koji je sišao na dno kratera.
Spustio se u posebnom odijelu otpornom na toplinu, na užadima, kako bi uzeo uzorke tla.
Cilj je bio provjeriti može li išta živjeti u tako ekstremnim uslovima.
U uzorcima su pronađene bakterije koje podnose visoke temperature, što je zanimljivo za potragu za životom na drugim planetima.
Hoće li se ugasiti
Turkmenistanske vlasti više puta su najavljivale gašenje kratera.
Razlozi su gubitak vrijednog plina koji nekontrolisano izgara i šteta po okoliš.
Predsjednik je još 2010. godine tražio da se pronađe način da se vatra ugasi, ali do toga nije došlo.
Stručnjaci u novije vrijeme navode da plamen slabi i da se količina plina koja izlazi smanjuje, pa bi se krater mogao sam ugasiti s vremenom.
Do tada ostaje jedna od najčudnijih turističkih atrakcija na svijetu, mjesto oko kojeg posjetioci kampuju u pustinji da bi vidjeli vatru koja gori pola vijeka.
