Koji je najdepresivniji grad na svijetu: Zašto bi iko živio ovdje (VIDEO)
Ovo nije destinacija za radoznale turiste. Ovo je zatvorena teritorija od strateškog značaja u koju stranci mogu ući isključivo uz posebnu dozvolu ruskih vlasti.
Do Noriljska ne vodi nijedan drum. Ne postoji auto-put, magistrala, čak ni improvizovana staza koja ga povezuje sa ostatkom Rusije. Grad je, u fizičkom smislu, ostrvo.
Do njega se stiže isključivo avionom ili brodom, i to samo kada vremenski uslovi dozvole.
Zimi, na temperaturama koje padaju ispod minus 40 stepeni, grad postaje apsolutno izolovan.
Zgrade su podignute na stubove jer bi toplota domova inače otopila permafrost (trajno zaleđeno tlo) i destabilizovala temelje.
Ovdje polarna noć traje nedjeljama, a vjetrovi nose ledene čestice kroz ulice koje su gotovo stalno obavijene industrijskom maglom.
Zašto bi iko živio ovdje? Odgovor je jednostavan: novac i resursi.
Noriljsk je centar "Nornickela", jednog od najmoćnijih svjetskih igrača u proizvodnji nikla i paladijuma.
Rudnici i topionice su kičma lokalne ekonomije, ali i razlog zašto je grad decenijama bio strogo čuvana sovjetska tajna.
Danas, metali koji se ovdje iskopavaju pokreću savremenu tehnologiju, od pametnih telefona do električnih automobila.
Cijena te strateške važnosti je zastrašujuće visoka. Noriljsk je godinama na vrhu liste najzagađenijih mjesta na svijetu.
Emisije sumpor-dioksida su toliko intenzivne da je zabilježen fenomen crvenog snijega, prizor gdje padavine poprimaju narandžastu ili crvenu nijansu zbog metalnih čestica i rđe koja se taloži iz vazduha.
Iako kompanija posljednjih godina najavljuje milijarde investicija u "zelenu" tranziciju i smanjenje emisija, reputacija grada ostaje teška kao metal koji proizvodi.
Noriljsk nije nastao prirodnim širenjem civilizacije. Njegovi temelji su postavljeni u krvi i znoju zatvorenika iz sovjetskog sistema Gulag tridesetih godina.
Hiljade ljudi radile su u nehumanim arktičkim uslovima kako bi podigli rudarsku infrastrukturu.
Danas je to, uprkos svemu, grad u punom smislu te riječi. Sa više od 170.000 stanovnika, Noriljsk ima pozorišta, muzeje i univerzitete.
Plate u rudarskom sektoru su znatno iznad ruskog prosjeka, a beneficije koje država nudi za život u ekstremnim uslovima čine ga, za mnoge, racionalnim izborom za život.
Nazvati Noriljsk najdepresivnijim mjestom je možda pojednostavljenje, ali je izolacija u kombinaciji sa vječnim mrakom i mirisom sumpora realnost koja se rijetko gdje viđa.
On je podsjetnik da svjetski napredak ima svoju cijenu i da se materijali bez kojih ne možemo zamisliti digitalno doba često dobijaju tamo gdje priroda i čovjek vode neravnopravnu bitku.
U svijet se iz njega izvozi nikl. U grad se, međutim, ne ulazi lako, piše Bizlife.