Koje sireve možete jesti nakon uklanjanja plijesni

Plijesan je u svijetu sira izuzetno važna. Proizvođači koriste plemenite vrste poput Penicillium roqueforti kako bi plavi sirevi dobili svoj prepoznatljiv ukus, dok Penicillium camemberti stvara meku bijelu koru na sirevima poput brija i kamambera.

Međutim, plijesan koja se pojavi sedmicama kasnije, nakon što je sir predugo stajao u frižideru, sasvim je druga stvar. Spore plijesni nalaze se svuda u vazduhu i na površinama, pa nije neuobičajeno da s vremenom završe na siru. Razumijevanje razlike između poželjne i nepoželjne plijesni može spriječiti nepotrebno bacanje hrane, ali i moguće bolesti, prenosi Index.hr.

Glavna razlika između tvrdih i mekih sireva, kada je riječ o bezbjednosti hrane, jeste udio vlage. Tvrdi sirevi sadrže znatno manje vlage, što ih čini nepovoljnim okruženjem za razvoj mikroorganizama. S druge strane, meki sirevi imaju veći udio vlage, zbog čega se u njima neželjene plijesni i bakterije lakše i brže šire.

Razlika u vlažnosti može biti drastična. Čedar mora sadržavati manje od 39 odsto vlage, dok meki sirevi poput brija obično sadrže između 50 i 75 odsto vlage. Taj visoki udio zaslužan je za njihovu kremastu teksturu, ali ujedno znači da imaju kraći rok trajanja.

Kod mekog sira plijesan se širi duboko ispod površine, a često je prate i štetne bakterije, što ubrzava kvarenje. Neke vrste plijesni mogu proizvesti mikotoksine, koji su posebno opasni za trudnice, djecu i osobe s oslabljenim imunitetom. Zbog toga bi meki sir na kojem primijetite plijesan trebalo baciti.

Kod tvrdih sireva poput čedara ili parmezana, mrlja plijesni na površini ne mora značiti da je cijeli komad za bacanje. Njihova gusta struktura i nizak udio vlage sprečavaju plijesan da prodre duboko u sir. Možete odrezati dva do pet centimetara oko zahvaćene površine i sir će biti potpuno u redu.

Očišćeni sir najbolje je potrošiti što prije jer se plijesan, jednom kada se pojavi, može brzo širiti. Nož ne smije doći u kontakt s plijesni kako se ne bi kontaminirao ostatak sira, a nakon što ste uklonili plijesan, sir zamotajte u svježu foliju. Za dalje rezanje sira koristite čist nož. Ako je plijesan zahvatila veći dio sira ili primijetite neobičan miris, najbezbjednije je baciti cijeli komad.

Tvrdi sirevi poput parmezana, gaude, čedara, pekorina, grijera, mančega i ementalera uglavnom su bezbjedni za konzumaciju ako se s njih odreže manji pljesnivi dio. S druge strane, meke sireve s visokim udjelom vlage, kao što su bri, kamamber, burata, svježa mocarela, krem sir, feta i kozji sir, treba baciti čim se na njima pojavi plijesan. Isto pravilo važi i za sve rendane, usitnjene ili narezane sireve.