Za iskusnog golmana Asmira Begovića predstojeći susret Bosne i Hercegovine i Kanade na otvaranju Svjetskog prvenstva ima poseban značaj. Tridesetosmogodišnji čuvar mreže Lestera (Leicester Cityja) neraskidivo je vezan za obje zemlje: u Kanadi je odrastao i započeo fudbalsku karijeru, dok je s Bosnom i Hercegovinom ostvario istorijske uspjehe.
Put od Edmontona do Brazila
Nakon što je kao dječak izbjegao u Njemačku, Begović se sa deset godina preselio u Edmonton. Upravo je u Kanadi, igrajući i za njihove mlade selekcije, privukao pažnju Portsmuta (Portsmoutha), što mu je otvorilo vrata vrhunskog engleskog fudbala u klubovima poput Čelzija (Chelsea) i Stouk Sitija (Stoke City).
Ipak, uprkos dubokim vezama s Kanadom, Begović ističe da su mu najdraži trenuci karijere vezani za "Zmajeve":
Učešće u istorijskom plasmanu na SP u Brazilu 2014. godine, nastup u sve tri dosadašnje utakmice BiH na svjetskim smotrama.
Nova nada pod vodstvom Barbareza
U ekskluzivnom razgovoru za FIFA, Begović se osvrnuo na svoj životni put, ali i na aktuelnu situaciju u reprezentaciji.
Naglasio je da je dolazak Sergeja Barbareza na selektorsku poziciju bio ključan faktor u vraćanju samopouzdanja i vjere u bosanskohercegovački nogomet uoči novog nastupa na velikoj sceni.
Šta okršaj Bosne i Hercegovine sa Kanadom znači za vas i vašu porodicu?
- To je apsolutno jedinstvena utakmica... To je zemlja mog rođenja protiv zemlje u kojoj sam odrastao. Obje su mi veoma bliske srcu. Bez sumnje, to je poseban meč s obzirom na moje korijene i historiju. Nemojte me pitati ko želim da pobijedi! Neka pobijedi bolji tim. Za moju porodicu, ovo je zaista fantastičan, unikatan događaj.
Imate li u planu dolazak na utakmicu na stadion u Torontu?
- Da, definitivno. Trenutno pregovaram sa nekoliko različitih ljudi o odlasku na Svjetsko prvenstvo i mom učešću u svemu tome na različite načine i u različitim ulogama, tako da se svakako nadam da ću biti tamo.
Kakva je bila Vaša reakcija kada je Bosna i Hercegovina pobijedila Italiju i plasirala se na prvenstvo?
- Bio sam zaista presretan. Ako ćemo iskreno, očekivali smo veoma težak put u baražu – prvo otići u Vels i pobijediti, a zatim najvjerovatnije igrati s Italijom u finalu. Činjenica da smo to uspjeli kao autsajderi u oba susreta je jednostavno nevjerovatna. Nakon pobjede uslijedila je erupcija čiste sreće. Bilo je lijepo vidjeti momke kako se vraćaju u domovinu u takvom ozračju. Nogomet u Bosni i Hercegovini prolazio je kroz težak period prethodnih godina. Sergej Barbarez je uspio sve to vrlo brzo posložiti i divno je vidjeti da se država ponovo spominje u pozitivnom svjetlu.
Šta mislite o ukupnim šansama tima za uspjeh?
- Mislim da imaju dobre šanse da prođu grupnu fazu. Na Svjetskom prvenstvu ne postoji lahka utakmica, ali ako pogledate našu grupu, ona je potpuno otvorena. Švicarska je vjerovatno blagi favorit zbog svog pedigrea i iskustva s velikih takmičenja, ali mislim da je nakon toga sve prilično izjednačeno. Smatram da je prva utakmica ključna. Iz mog ličnog iskustva, od krucijalne je važnosti ne izgubiti taj prvi meč.
Gledajući unazad, čega se sjećate u vezi s preseljenjem u Kanadu i odrastanjem tamo?
- Kao porodica smo živjeli u Njemačkoj prije nego što smo otišli za Kanadu. Morao sam se brzo prilagoditi, životne okolnosti su se drastično promijenile. To nije bila selidba koju smo mi željeli, bili smo primorani na to i morali smo se snalaziti. Bilo je bolno ostaviti iza sebe sve što poznaješ. Bio sam se skrasio u Njemačkoj, imao sam mnogo prijatelja u školi, a i nogomet mi je počeo ići od ruke. Međutim, činjenica da idemo u Kanadu sve je olakšala. To je jedna predivna zemlja, fantastično mjesto za odrastanje. Zime su, naravno, oštre, ali osim toga, bilo je to odlično mjesto za novi početak. Uživao sam tamo.
Kakva su Vam sjećanja na igranje za omladinske selekcije Kanade?
- Moj nogometni put bio je prilično klasičan. Sa 16 godina sam prešao u Portsmouth i u to vrijeme sam počeo braniti za kanadsku omladinsku reprezentaciju. Lijepo sam napredovao kroz sve starosne kategorije do U-21 i uspio učestvovati na par omladinskih svjetskih prvenstava. Sve se odvijalo po planu, ali nikada nisam upisao zvaničan nastup za A selekciju. To je bila jedina kvaka u svemu tome.
Kada se počnete dokazivati u Evropi i probijati na najvišem nivou, prirodno je da se pojave opcije. U podsvijesti sam uvijek znao da postoji mogućnost igranja za Bosnu, zemlju mog rođenja, ali ta prilika se nije ukazala sve do 2009. godine, i tada sam morao prelomiti. Nije to bilo nešto što sam detaljno planirao ili o čemu sam ranije mnogo razmišljao. Kada se opcija pojavila, donio sam odluku o onome što je najbolje za moju karijeru i odabrao Bosnu i Hercegovinu. Do tada sam očekivao da ću predstavljati Kanadu.
Pomogli ste Bosni i Hercegovini da ode u Brazil 2014, a potom ste i branili na tom turniru. Da li je to bio vrhunac Vaše karijere?
- Da, mislim da jeste. Kada sagledate okolnosti, tu "zlatnu generaciju" koju smo imali, naš prvi veliki turnir kao nezavisne države... I to sve u Brazilu, na kultnoj Marakani protiv Messija i Argentine u prvoj utakmici! Realno, ne može bolje od toga. Bilo je to magično putovanje za sve nas i tog turnira ću se uvijek prisjećati sa širokim osmijehom.
Postoji li neki poseban trenutak sa tog Svjetskog prvenstva koji Vam je posebno drag?
- Sjećam se noći uoči naše prve utakmice. Cijela porodica i prijatelji su bili s nama blizu hotela i svi su bili pozvani na trening večer prije utakmice. Bio je to najsavršeniji, najčarobniji stadion na kojem sam ikada bio. Besprijekoran, niti jedna jedina travka nije bila na pogrešnom mjestu. Samo smo pomislili: kakav nevjerovatan put za naš tim, ali i za nas kao pojedince. Kroz šta smo sve prošli u životima da bismo se svi našli na ovom jednom mjestu, s ovim jednim ciljem. Bilo je apsolutno nevjerovatno. Sama utakmica donosi drugačiji, takmičarski pritisak, ali ta noć ranije bila je doista posebna.
Za kraj, kakve su vaše veze sa Kanadom danas?
- Zbog nogometnih i porodičnih obaveza u Evropi ne idem često u Kanadu, ali i dalje održavam mnoge veze. Imam tamo prijatelje, trenere, ljude s kojima sam odrastao. U redovnom sam kontaktu s mnogim ljudima u Edmontonu. Iskreno se nadam i radujem povratku u Kanadu i tome što ću biti dio atmosfere na ovom turniru.
