Postoje veliki nogometaši, rekorderi i kapetani, a postoje i oni koji imenom prerastu granice sporta. Za Bosnu i Hercegovinu Edin Džeko odavno pripada ovoj posljednjoj kategoriji.
Gotovo dva desetljeća nakon što je prvi put obukao dres s državnim grbom, Džeko će protiv Švedske posljednji put istrčati na teren kao reprezentativac Bosne i Hercegovine. Bit će to završetak veličanstvene reprezentativne priče, ali i večer u kojoj će rezultat barem nakratko pasti u drugi plan. Jer oprašta se čovjek koji je sinonim za reprezentaciju, kapetan, najbolji strijelac i rekorder po broju nastupa.
Priča je počela 2. lipnja 2007. u Sarajevu. Bosna i Hercegovina igrala je kvalifikacijsku utakmicu protiv Turske, a tadašnji izbornik Fuad Muzurović pružio je priliku 21-godišnjem napadaču koji je igrao u Teplicama. Ime Edina Džeke tada još nije imalo težinu koju će dobiti u godinama koje su slijedile. Ali trebalo mu je 45 minuta da najavi što dolazi.
Gol na debiju
Turska je povela, Zlatan Muslimović izjednačio, a onda je Džeko u prvom nastupu postigao prvi reprezentativni pogodak. Bosna i Hercegovina na kraju je slavila s 3:2, a reprezentacija je te večeri dobila napadača koji će obilježiti čitavu nogometnu epohu. Nitko tada nije mogao pretpostaviti koliko će dugo trajati priča.
Od tog lipanjskog dana 2007. mijenjali su se izbornici, generacije, suigrači, sustavi, stadioni i protivnici. Džeko je ostajao. I zabijao. Dijamant koji je reprezentaciju nosio dva desetljeća.
Džekina reprezentativna statistika vjerno pokazuje veličinu karijere. U oproštajnu utakmicu ulazi kao apsolutni rekorder po broju nastupa i najbolji strijelac u povijesti nacionalne momčadi. UEFA uoči oproštaja navodi 151 nastup. Ipak, Džekin značaj za reprezentaciju nikada se nije mogao svesti samo na broj utakmica i pogodaka.
Bio je nogometaš oko kojeg se gradila igra, čovjek od kojeg se očekivao pogodak kada je bilo najteže i igrač prema kojem su obrane prilagođavale cijelu taktiku. Kako su godine prolazile, njegova uloga postajala je veća. Od golgetera i zvijezde izrastao je u kapetana i autoritet.
Za mlađe reprezentativce bio je dokaz dokle nogometaš iz Bosne i Hercegovine može stići. A Džeko je stigao gotovo svugdje.
Od Željezničara i Češke, preko Wolfsburga i Manchester Cityja, do Rome, Intera i drugih velikih pozornica, gradio je klupsku karijeru vrijednu svjetskog poštovanja. Osvajao je prvenstva, igrao najveće europske utakmice i zabijao na najvećim stadionima. Ali reprezentacija je uvijek zauzimala posebno mjesto.
Brazil ostvarenje sna
Ako postoji trenutak koji najbolje povezuje Džeku i jednu od najtalentiranijih generacija bosanskohercegovačkog nogometa, onda je to 2013. godina. Bosna i Hercegovina izborila je plasman na Svjetsko prvenstvo u Brazilu. Prvi put od osamostaljenja reprezentacija je stigla na veliko natjecanje.
