Pedesete godine prošlog vijeka, osim otvaranja Fabrike – Industrije alata, obilježilo je još nekoliko važnih događaja za Trebinje. Tih godina počele su pripreme za izgradnju hidroenergetskog sistema na rijeci Trebišnjici, a sagrađeni su, između ostalog, Novi (Kameni) most, čiji je konstruktor bio Arpad Haberle, i Hotel „Leotar“. U Gradskom parku je „nikao“ i monumentalni „Spomenik borcima palim u borbi protiv fašizma 1941–1945“, djelo čuvenog vajara Nandora Glida, koji će kasnije steći međunarodnu afirmaciju. Pred sam kraj ove dekade, u Rijeci, 1959. godine, porinut je brod „Trebinje“ – koji je tada važio za jedan od najmodernijih motornih brodova u Jugoslaviji.
Za većinu ovih događaja, na različite načine, vezuje se ime jednog čovjeka, kojeg su u rodnom gradu od milja zvali trebinjski Če Gevara. Bio je to Čedo Kapor – rođen u Kršu, učesnik Španskog građanskog rata, nosilac Partizanske spomenice 1941, istaknuti društveno-politički radnik Titove Jugoslavije i jedan od najzaslužnijih ljudi za poslijeratni razvoj Trebinja, koji, kada je „bio na funkcijama i pitao se“, nije zaboravljao svoj grad.
Iako je o Čedu Kaporu „Trebinjelive.info“ pisao u više navrata, ovoga puta donosimo jednu zanimljivu priču o brodu „Trebinje“, čiji je kum prilikom porinuća u Rijeci, 28. novembra 1959. godine, bio upravo Kapor.

BROD „TREBINJE“
„Trebinje" je u to vrijeme važio za jedan od najmodernijih i najbržih linijskih brodova u Jugoslaviji. Za potrebe riječke „Jugoslovenske linijske plovidbe – Jugolinija“ izgradilo ga je brodogradilište „3. maj“, takođe iz Rijeke. Brod je bio namijenjen za prekookeansku plovidbu na relaciji Rijeka–Njujork, dugoj oko 4.846 nautičkih milja (oko 8.975 kilometara). Tu razdaljinu „Trebinje“ je prelazilo za 11 dana. Pod punim teretom razvijalo je brzinu od oko 18,5 čvorova, odnosno oko 34,3 kilometra na čas.
Dužina broda bila je 155 metara, a širina 20,5 metara. Prema podacima brodogradilišta "3. maj", nosivost mu je iznosila 10.663 tone. Glavni motor imao je 10.400 konjskih snaga, a isporučila ga je firma „CRDA“ iz Trsta po licenci „Sulzer Winterthur“. Brod je imao i rashladni prostor za teret, u kojem se temperatura mogla spustiti do minus 20 stepeni Celzijusa, a koji je mogao da primi između 350 i 400 tona tereta.

Tadašnji direktor „Jugolinije“ Radivoje Kesić rekao je da je brod „Trebinje“ prvi od šest brodova istog tipa koji će biti među najmodernijima u svijetu, s obzirom na njihovu veličinu i namjenu.
„Kružno putovanje od Rijeke do Njujorka biće smanjeno za jednu trećinu, pa će se sa ovih šest brodova linija održavati tri puta mjesečno, umjesto dosadašnja dva puta“, kazao je u svom govoru Kesić, zapisano je u 76. broju „Glasa Trebinja“ iz 1960. godine.
Brod je raspolagao prostorijama za posadu i kabinama za 20 putnika, koje su odgovarale komforu tada prvorazrednih hotela. Sve prostorije bile su opremljene sistemom za klimatizaciju vazduha.
Izgradnja broda „Trebinje“ koštala je oko 3.000.000.000 tadašnjih dinara, što je, prema tadašnjem zvaničnom paritetu od 300 dinara za jedan američki dolar, odgovaralo iznosu od oko 10.000.000 dolara.
PRIMOPREDAJA BRODA
Brod „Trebinje“ predat je na upotrebu „Jugoliniji“ u avgustu 1960. godine, a već u septembru iste godine krenuo je na svoj prvi put ka Njujorku, izvjestio je za „Glas Trebinja“ Ljubiša Korać.
Prilikom primopredaje broda prisutna je bila i delegacija našeg grada – kum broda Čedo Kapor, te Nasko Volić, Jovo Grkavac, Mujo Kurtović, Ahmet Spahović, Ilija Stanić, Milan Dučić i Ljubiša Korać.
Foto: Trebinjci/Fejsbuk
„Brod je pokrenuo svoje motore 14. avgusta tačno u 10.49 časova. Čitava svečanost je održana na brodu dok je on plovio Kvarnerskim kanalom“, zapisao je Korać, navodeći da je prvi kapetan broda bio Božo Zoričić. Nakon predaje dokumentacije o samom brodu začuli su se zvuci fanfara, a na glavnom jarbolu „Trebinja“ zaviorila se jugoslovenska zastava.
Tokom primopredaje „Trebinja“ preduzeću „Jugolinija“ razmijenjeni su darovi između delegacije našeg grada i posade broda, koje su predvodili Čedo Kapor i Božo Zoričić. Kapor je predao darove u vidu nekoliko umjetničkih slika i fotografija i mnogobrojnih predmeta kućne radinosti, dok je Zoričić našem gradu darovao umjetničku sliku broda „Trebinje“ u vožnji – rad riječkog slikara Antuna Žunića, koja se čuva u Muzeju Hercegovine.

KAPOR: NARODU TREBINJA UKAZANA POSEBNA ČAST
Kum broda Čedo Kapor rekao je prilikom njegove primopredaje „Jugoliniji“ da narod Trebinja smatra da mu je i ovom prilikom ukazana posebna čast jer on nosi ime „Trebinje“, izražavajući nadu da će brod ponosno ploviti morima svijeta i svuda biti svjedok borbe za slobodu i bolju budućnost.
„Iako ne leži na samom moru, već u njegovoj neposrednoj blizini, Trebinje je uvijek bilo licem okrenuto prema moru, pa je kroz cijelo njegovo postojanje strujao život od njega prema moru i od mora prema njemu“, naveo je Kapor.
On je kazao da su građani Trebinja kroz istoriju, uvijek i iznad svega, gajili istinsku ljubav prema slobodi i progresu, te da su, težeći tim idealima, prolazili kroz slavne, ali i teške trenutke – boreći se protiv stranih zavojevača i vjekovne nemaštine, čvrsto vjerujući u pobjedu.
„Otuda, ovaj gest, da jednom velikom i ovako lijepom brodu date ime 'Trebinje', njegovi građani znaće da cijene i neće zaboraviti“, poručio je Kapor.




