Kako je Ronaldo iz Turčinovića zamijenio fudbal njivom i krompirom (VIDEO)

Pored toga što je fudbaler, on je i poljoprivrednik, kako kaže "cijeli svoj život". 

Ekipa Agrokluba srela ga je na Ilidži 'pokraj Sarajeva', gdje je došao na program produženja validnosti licenci UEFA A nivoa. 

Osim što je aktivan kao fudbalski trener, nedavno je njegov lik pokupio pažnju poljoprivrednika nakon što se pojavio kao glavni junak u reklamnim postovima poljoprivredne apoteke "Agropet" iz Širokog Brijega.

"To mi je rođak drži i pitao me hoćemo li snimiti koju reklamu. Ja sam završio svoju nogometnu karijeru i pristao sam, zašto ne. Uvijek sam volio ići na njivu, saditi krompir", kaže Stanko na početku razgovora, nimalo opterećen slavom, više okrenut zemlji nego reflektorima, onako svoj, hercegovački.

Bez krompira kaže nije moglo ni onda, a ni danas.

"Nama je on bolji nego meso", kaže Stanko. 

Othranio je generacije, pa nije ni čudo da je upravo s njim snimio prvu reklamu. 

Prisjećajući se djetinjstva priča da se na selu uvijek jela kuvana hrana - od onog iz bašte.

"I danas uzgajamo normalno, imamo jednu njivu, hvala Bogu ona se navodnjava. Mene nije stid. Ja dok sam igrao u Hajduku i Osijeku, rekao sam mi sadimo makar te osnovne stvari - krompir, mahune, biža, malo mrkve", navodi Bubalo.

Nadimak nije dobio slučajno, već zbog driblinga kojim je znao proći po nekoliko odbrambenih igrača i postići gol, nešto slično kao brazilski Ronaldo, a onda se počeo i šišati na kratko, pa su navijači odlučili da će upravo Stanko biti "naš Ronaldo", a ono iz Turčinovića došlo je nekako samo.

Tu je upravo napravio prve fudbalske poteze, na livadama svog sela, svega nekoliko kilometara od Širokog Brijega, među kravama i ovcama.

"Moja porodica je držala dvije krave, neko ovce. Išli smo ih čuvati na polje, igrali nogomet i mi smo u tome uživali. Nas je ganjalo po livadama, jer ljudi su uzgajali travu za životinje, za krave, za ovce i nisu nam dali igrati. U strahu smo igrali i bježali", dodaje Stanko, pomalo žalostan što je danas slika sela potpuno drugačija, livadama se ne može ni prići.

Luksuz je, kaže, na sve strane, krave više niko ne drži tek pokoja koza ili ovca se može vidjeti u Turčinovićima. A, nekada se znalo - nedjeljom poslije mise i ručka odmah lopta, igra se čitav dan. Radnim danima poslije škole, nešto naučiš, zadaću napišeš i ostatak polje i igra.

Stanko Bubalo, rođen 1973. u Širokom Brijegu gdje je započeo fudbalsku karijeru, afirmaciju je iz NK Osijek izborio za transfer u HNK Hajduk Split, gdje je u jednoj sezoni ostavio dubok trag – 21 gol u 34 utakmice. Posebno se pamti april 2001. i duel s Dinamom, kada je s dva pogotka pogurao Hajduk prema tituli, čime je postao miljenik navijača. 

Nakon toga karijeru nastavlja u austrijskom FC Kärntenu, uz dva nastupa za reprezentaciju Hrvatske.

Danas je ponovo u Širokom Brijegu, gdje radi s mladim igračima i prenosi iskustvo novim generacijama.

U reklamama za Agropet, koji inače nosi opis – "Stankova butiga za sve namjene oko kuće i u polju koje normalnom čoviku tribaju", nije se našao toliko slučajno, niti je on tek tako poznato lice koje govori ono što mu marketing tim osmisli.

"Hoćeš li mi vjerovati da ja to sve znam, jer kupujem za svoju kuću sjemena, đubrivo, šta god treba", prekida nas usred pitanja kako nastaju kampanje. Priča da je još od malih nogu dok mu je "mater na papir pisala", sam išao u takve nabavke.

"Međutim, ja sam bio ikona u nogometu, davao golove za Osijek, Hajduk, bio reprezentativac Hrvatske, i sad me rođak zamolio da mu napravi reklamu. To je odjeknulo kao bomba", kaže Bubalo, zadovoljan što nema negativnih komentara.

Trenutno je, dodaje, malo u škripcu s vremenom, počinje proljetna sjetva pa valja i na teren i na njivu i pred kamere, ali nekako sve stiže. Nisu više poslovi u poljoprivredi teški kao nekada.

"Sad rade strojevi, freza prođe, mi posadimo i miran si 20 dana. Kad nikne, lagano okopaš, ogrneš i to je gotovo. Prije su ljudi morali motikom praviti brazde, pa đubre razbacivat. Ali, moram napomenuti, danas ko nema strojeve, kao ja, to skupo dođe. Dok uzoreš njivu, dok isfrezaš, dok kupiš sjemena, pa moraš navodnjavati", nabraja Stanko kao pravi farmer.

"Ja sam normalan čovjek, sad me malo zezaju koju kosilicu kupiti. Volim s ljudima sarađivati, a volim i poljoprivredu, međutim, vrlo je opasna, treba puno raditi", kaže Stanko kroz smijeh.

Vlasnik Arsenala postao najveći zemljoposjednik u SAD-u

Komentarišući neke od svojih saigrača, ali i zlatnu generaciju hrvatske reprezentacije kojoj su pripadali i njegovi idoli, Davor Šuker i Alen Bokšić, kaže kako treba razumjeti da su neki, koji nemaju njive, pronašli drugi hobi, pa na primjer igraju golf ili nešto drugo.

"Meni je odmor kad dođem na njivu, ponesem jednu pivu pa otvorim pa na kanal voda hladna teče, pa zoveš prijatelje - ima li zlatice, kako je stanje. Ja u tome uživam, radim za sebe, dok sam živ, imat ću svoj luk, krompir, bižu, grah", nabraja Stanko i naglo se zaustavi, kako kaže, za drugo treba imati strojeve i mnogo ulagati, piše Agroklub.ba.

Prisjetio se i vremena ekspanzije u uzgoju smilja, odnosno 'cmilja' u Hercegovini, prije oko jedne decenije, kada se sadnja proširila na hiljade hektara. Smilje je tada predstavljano kao 'suho zlato' koje je nakon početnog 'booma' doživjelo krah zbog prezasićenosti tržišta, nemogućnosti otkupa i pada cijena.

"U kratkim crtama imao sam neko zapušteno zemljište gdje su krave pasle. Brat me nagovorio i doveli smo bager, to smo prekopali. Zvao sam pet-šest ljudi da mi pomognu, platio, uzela nas euforija, sve je bilo dobro, dok nije došlo do prodaje, nikad se nije riješila dilema zašto je to propalo", opisuje Stanko kako je upao u zamku 'smiljomanije', od tada, kako kaže, dok je živ samo u krompir vjeruje, a možda na ovom zemljištu zasadi i masline.

Po završetku profesionalne fudbalske karijere, nakon života u Osijeku, Splitu i Klagenfurtu, vratio se u svoj Široki Brijeg, gdje je svaka 'ručica pomoći' dobrodošla, ali u depresiju nije pao iako se s motikom nije volio družiti. Na sreću, kako kaže, danas ima dobrih kopačica, pa odmah nabraja neke koje i sam prodaje.

Danas mu, dodaje, često kažu da je ostao u Hajduku zaradio bi milione, ali on ni za čim ne žali, imali su dovoljno, nešto uložio, nešto potrošio. 

"Novac je da se troši. Ali velika je razlika u nogometu 90-ih i sada. Jer igrači evo vidite nije ni na klupi, a ima milione. Sve je napredovalo 100%", kaže i ističe da i danas prati sva dešavanja.

Raduje se i zbog plasmana reprezentacije Bosne i Hercegovine na Svjetsko prvenstvo. Ipak, kada bi se našli u duelu sa Hrvatskom, ne krije navijao bi za tim kojem je pripadao.

"Navijao bih za Hrvatsku, ali drago mi je da se i Bosna pomakla, jer zaslužuju ti momci. Barbarezu svaka čast, on je za kratko vrijeme napravio čudo sa BiH. Svakoj ekipi treba kvaliteta i vremena. Ja znam kakav je naš narod, oni bi sad odmah prvo mjesto. Pa znate da jedna Italija ili Danska nisu otišle. S druge strane Hrvatska dugo godina ima kontinuitet, isti trener, isti igrač, ista uprava", završava Bubalo, dodavši kako je neosporivo da u BiH ima talenata.