text size
Bosnu i Hercegovinu očekuju velike promjene u nekoliko važnih dijelova ekonomije, od trgovine i energetike do tržišta rada, investicija i finansija. Dok dolazak Lidla otvara pitanje koliko će domaća privreda biti spremna za konkurenciju velikog evropskog diskontera, najavljene investicije u energetiku i tehnološku infrastrukturu pokazuju da BiH pokušava privući i kapital za projekte koji bi mogli dugoročno promijeniti njenu ekonomsku sliku.
Dolazak Lidla mogao bi donijeti veći pritisak na cijene i marže trgovaca, ali i otvoriti mnogo ozbiljnije pitanje za domaću prehrambenu industriju. Za razliku od velikih trgovačkih lanaca, domaći proizvođači morat će se nositi s kupovnom snagom i pregovaračkom pozicijom ovog velikog trgovačkog lanca.
Depositphotos
Jedna od najzvučnijih najava ove sedmice stigla je iz Mostara, gdje američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy planira ulaganja koja uključuju data centar vrijedan oko 530 miliona eura, Južnu interkonekciju, tri plinske elektrane i projekte na aerodromima. Ukupna vrijednost potencijalnih investicija prelazi dvije milijarde eura, ali realizacija ovih projekata tek treba pokazati koliko će najave prerasti u konkretna ulaganja.
Istovremeno, energetska tranzicija otvara novo pitanje. BiH povećava proizvodnju električne energije iz hidroelektrana, vjetra i sunca, dok proizvodnja iz uglja pada. Međutim, veći udio obnovljivih izvora traži i ulaganja u skladištenje energije, jer bez velikih sistema za balansiranje proizvodnje i potrošnje elektroenergetski sistem može postati nestabilniji.
Klimatski rizici već se osjećaju i izvan energetike. Više od 200 požara ove godine zahvatilo je više od 40.000 hektara u BiH, dok su problemi s vodosnabdijevanjem počeli utjecati i na poslovanje.
Na tržištu rada novac također više nije jedini odgovor na pitanje kako privući i zadržati kvalitetne ljude. Veće plate i bolji uvjeti rada postaju osnovni dio ponude, ali zaposlenici sve više traže fleksibilnost, mogućnost razvoja i kvalitetno radno okruženje. Kompanije se, s druge strane, sve teže mogu oslanjati na klasične modele zapošljavanja u trenutku kada se za radnike takmiče i s međunarodnim poslodavcima.