Stiglo je doba godine kada se iz dvorišta, kuhinja i podruma širom Balkana širi dobro poznati miris pečenih paprika.
Ajvar je danas gotovo nezamisliv bez njih, ali njegovo ime krije prilično neočekivanu priču.
Riječ “ajvar”, naime, prvobitno nije označavala ni papriku, ni zimnicu, pa čak ni bilo kakav namaz od povrća. Iza nje se krije – kavijar.
Naziv se povezuje s turskom riječju “havyar”, koja znači kavijar, a njeni korijeni vode još dalje, do persijskog naziva za usoljenu riblju ikru.
Kada je ajvar bio hrana bogatih
Priča postaje još zanimljivija kada se stigne do Dunava.
U Srbiji se tokom 18. i 19. vijeka pod ajvarom podrazumijevao kavijar, prije svega onaj dobijen od morune, ogromne ribe koja je iz Crnog mora dolazila uz Dunav na mrijest.
Kako navodi Blic Žena, pozivajući se na podatke stranice “Poreklo reči”, kladovski kavijar bio je izuzetno cijenjen i tražen. Još od 15. vijeka transportovan je brodovima do Beograda, a zatim dalje prema Pešti i Beču.
Bio je skup delikates, važan izvozni proizvod i hrana koja se povezivala s bogatstvom i visokim društvom.
Drugim riječima, kada je neko prije dva vijeka rekao “ajvar”, pred njim se nije nužno nalazila tegla crvenog namaza, nego riblja ikra.
Moruna je promijenila i istoriju ajvara
Moruna je nekada bila jedan od pravih riječnih gorostasa Dunava. Pojedini primjerci dostizali su ogromne dimenzije, a upravo je njena ikra davala naročito cijenjen kavijar.
Vremenom se situacija potpuno promijenila.
Izgradnjom hidroenergetskog sistema “Đerdap” presječene su prirodne migracione rute morune. Riba koja je iz Crnog mora uzvodno dolazila na mrijest više nije mogla da stigne do nekadašnjih područja mriješćenja u gornjem dijelu Dunava.
