Brak je jedna od najvažnijih životnih odluka i rijetko se temelji isključivo na ljubavi. Finansijska sigurnost, emocionalna zrelost, karijera i društvena očekivanja imaju ključnu ulogu u odluci kada će se neko vjenčati. Dok se u pojedinim kulturama brak i dalje smatra prelazom u odraslu dob te se sklapa vrlo rano, u drugima se sve češće odgađa do kasnih tridesetih godina. To potvrđuju podaci World Population Reviewa, Statista i World Bank Groupa.
Društveni obrasci
U Kolumbiji je prosječna dob ulaska u brak oko 18 godina. U konzervativnijim dijelovima zemlje predbračne veze nisu društveno prihvaćene, zbog čega se brak često smatra jedinim legitimnim oblikom partnerskog odnosa. Takvi društveni obrasci rezultiraju vrlo ranim sklapanjem brakova.
U Nepalu se prosječna dob vjenčanja kreće oko 20 godina. U siromašnijim obiteljima brak se nerijetko doživljava kao način smanjenja finansijskog tereta, osobito kada je riječ o djevojkama koje se udaju mlade kako bi im se osigurala stabilnija ekonomska budućnost.
Egipat bilježi prosječnu dob ulaska u brak od oko 25 godina. Visoka stopa nezaposlenosti, skupi svadbeni običaji te troškovi stanovanja značajno utječu na odgađanje vjenčanja. Finansijska spremnost postala je jedan od ključnih preduvjeta za brak.
U Kini je prosječna dob sklapanja braka oko 26 godina. Posebno za muškarce, posjedovanje stana često se smatra važnim preduvjetom za brak. Zbog visokih cijena nekretnina u velikim urbanim sredinama, mnogi parovi sve duže odgađaju vjenčanje.
Životna opcija
U Rusiji se brak u prosjeku sklapa s 26 godina. Ekonomska nestabilnost i visoki životni troškovi otežavaju rano vjenčanje, iako društveni pritisak da se brak sklopi do određene dobi i dalje postoji.
Sjedinjene Američke Države imaju jednu od najviših prosječnih dobi ulaska u brak — oko 31 godine. Zajednički život bez braka široko je prihvaćen, a visoki troškovi obrazovanja i stanovanja dodatno potiču odgađanje vjenčanja. U takvom društvenom kontekstu kasniji brak često se doživljava kao znak osobne i emocionalne zrelosti.