Od cvekle sa Zelengore do domaćeg brenda: „Herceg Dar“ iz Bileće staje u flašu
Ponekad velike ideje ne nastaju u fabrikama i velikim proizvodnim pogonima, već sasvim slučajno – iz onoga što čovjek već ima i od čega želi da napravi nešto svoje.
Tako je nastala i priča o „Herceg Daru“, domaćim hladno cijeđenim sokovima koji nastaju u Bileći. Iako proizvodnja traje manje od godinu dana, iza svake flaše stoji mnogo više od samog cijeđenja voća i povrća – ideja, ulaganje, brojni sati rada i želja da se napravi proizvod koji će nositi pečat ovog kraja.
Kako priča Ognjen Kapor, sve je počelo sasvim jednostavno. On i njegova porodica imali su određenu količinu voća i povrća, pa su za sopstvene potrebe napravili sok od jabuke, cvekle i mrkve.
Kada je sok podijelio sa prijateljima, saradnicima i poznanicima, stigla su i prva pitanja – može li se sok kupiti.
„Uslovi i druge okolnosti nisu dozvoljavali da ranije krenemo u tu priču, a onda su se, sticajem raznih okolnosti, kockice poklopile da to bude baš na jesen 2025. godine. Imali smo nešto voća i povrća za sopstvene potrebe i iscijedili smo određenu količinu soka od jabuke, cvekle i mrkve. Nakon što sam pričao saradnicima, prijateljima i ljudima iz grada o tome šta smo uradili, oni su probali sok i počeli da traže da im ga prodam“, priča Kapor.

Tada je shvatio da postoji interesovanje za domaći proizvod i odlučio da napravi korak dalje.
Krajem novembra prošle godine nabavljena je poluprofesionalna linija za proizvodnju hladno cijeđenih sokova. Međutim, time ulaganja nisu završena. Za ovakvu proizvodnju potrebni su odgovarajući prostor, rashladni uslovi, ambalaža, etikete, kvalitetna sirovina, ali prije svega mnogo vremena i posvećenosti.
„Da sam znao koliko će to, prije svega, vremena oduzimati, a možda na kraju krajeva i kolika će biti ulaganja, pitanje je da li bih se upustio u sve ovo. Ne govorim to zato što se žalim na ovaj posao, daleko od toga. Ja zaista volim da radim ovo, ali kao i u svakom poslu jednostavno se mora posvetiti sto odsto i dati se u taj posao“, kaže Ognjen.
Posebnu pažnju, dodaje, zahtijeva proizvodnja hrane.
„Ima mnogo posla, od nabavke voća, preko samog procesa proizvodnje, pa do investicija u liniju, prostor, hladnjaču, ambalažu, etikete. O svakom detalju mora da se vodi računa, pogotovo što je riječ o proizvodnji hrane. Na prvom mjestu moraju biti kvalitetno porijeklo i kvalitetna sirovina, ali i higijena i čistoća tokom cijelog procesa“, ističe Kapor.
Od dobre sirovine sve počinje
Da bi se dobio sok kakav je zamišljen, nije dovoljno imati dobru opremu. Ključna je i sirovina.
Osnova većine ukusa koje proizvodi upravo je jabuka, ali se koriste određene sorte – Granny Smith, Story i Gala, čija berba počinje tek u oktobru.
Dio voća i povrća nabavlja se od dobavljača, određena količina iz hladnjače u Popovom polju kod Trebinja, dok se sve više razmišlja i o sopstvenoj proizvodnji.
Ove godine Ognjen je u Mirilovićima, svom rodnom selu, zasadio određenu količinu cvekle i mrkve, kako bi bar dio sirovine obezbijedio sam.
A upravo je cvekla bila zaslužna i za nastanak cijele priče.
„Moj stric se bavi stočarstvom i kada se prošle godine vratio sa Zelengore, poklonio mi je određenu količinu cvekle koju je imao u svom zasadu, odnosno bašti na Zelengori. Pošto ja nisam znao šta ću sa tolikom količinom cvekle, počeli smo da razmišljamo šta bismo mogli da uradimo sa njom. Tako sam došao na ideju da je iscijedimo i napravimo sokove, a ostalo je, eto, krenulo iz te priče“, priča Kapor.
Planovi su, međutim, još veći. Ukoliko sve bude išlo prema planu, u narednom periodu želi da podigne i zasad jabuke.
„Ove godine sam posadio određenu količinu cvekle i mrkve u Mirilovićima, selu iz kojeg inače potičem, kako bismo imali bar dio sopstvene sirovine. Planiram, ako Bog da, u nekom narednom periodu da podignem i zasad jabuke“, dodaje on.
Šansa i za domaće proizvođače
Želja da se što više koristi ono što proizvodi lokalno stanovništvo otvara mogućnost i domaćim proizvođačima sa područja Bileće.