Od jutra do večeri: Zašto je čaj neizostavan dio života u Turskoj

Čaj (Camellia sinensis) je poljoprivredna biljka čiji se listovi i pupoljci koriste za pripremu napitka. Nakon branja prolazi kroz nekoliko faza obrade, uključujući sušenje, uvijanje, fermentaciju i završno sušenje, nakon čega nastaju osušeni listovi spremni za pripremu čaja.

U regiji Istočnog Crnog mora čaj ima izuzetno važnu ekonomsku vrijednost. Posebno mjesto zauzima u pokrajini Rize, gdje je koncentrisan najveći broj proizvođača čaja i kompanija koje se bave njegovom preradom.

Život stanovnika ovog područja u velikoj je mjeri povezan s uzgojem i berbom čaja. Društveni događaji, poput svadbi i obreda suneta, često se organiziraju nakon završetka berbe.

Zbog značaja koji ima u kulturnom i ekonomskom životu regije, čaj stanovnici ovog područja nazivaju i „zelenim zlatom“.

Crni čaj najzastupljeniji

Iako u Turskoj postoje različite vrste čaja i načini njegove pripreme, najzastupljeniji je crni čaj. Tradicionalno se priprema pomoću dvostrukog čajnika, poznatog kao „çaydanlık“, a koristi se i samovar.

Samovar je tradicionalna posuda izrađena od bakra, metala ili mesinga, koja služi za zagrijavanje i kuhanje vode potrebne za pripremu čaja. Samovari se tradicionalno proizvode u gradovima Amasya i Samsun.

Čaj se najčešće poslužuje u malim čašama karakterističnog oblika tulipana, poznatim kao „ince belli bardak“, odnosno „čaša tankog struka“.

U Erzurumu i drugim gradovima istočne Turske čaj se pije i uz posebnu tradiciju poznatu kao „kıtlama“. Umjesto da se šećer sipa direktno u čaj, komadić šećera stavlja se ispod jezika i potom se pije čaj.

Tradicionalni načini uzgoja, berbe i pripreme čaja doveli su i do razvoja posebnih predmeta koji danas imaju i umjetničku vrijednost. Među njima su čajnici, čaše za čaj, samovari, srebrni poslužavnici, drvene korpe za čaj i posebne makaze za rezanje čaja.

Čaj kao simbol gostoprimstva

Kultura čaja u Turskoj ima brojne društvene i kulturne dimenzije zbog kojih ovaj napitak nije samo dio svakodnevne ishrane, već i jedno od najvažnijih sredstava društvenog povezivanja.

Čaj se pije tokom cijelog dana – od doručka pa sve do odlaska na spavanje. Kada je doručak spreman, uobičajeno je reći: „Čaj je spreman“.

Ponuditi nekome čaj ili zajedno s njim popiti čaj smatra se znakom prijateljstva, gostoprimstva i ljubaznosti.

Čajdžinice i čajni vrtovi tradicionalna su mjesta okupljanja na kojima se prijatelji susreću, razgovaraju, razmjenjuju informacije i dijele svakodnevne probleme.

Gotovo u svakom domu i na svakom radnom mjestu čajnik je stalno spreman, a čaj se priprema i za ukućane, kolege i goste.

U Turskoj je čaj toliko važan dio radne svakodnevice da je poslodavcima zakonom propisano da zaposlenima omoguće najmanje dvije pauze za čaj tokom radnog dana.

Osim što je, nakon vode, jedan od najkonzumiranijih napitaka u svakodnevnom životu, čaj je nezaobilazan i tokom posebnih prilika, ceremonija, događaja i okupljanja.

Tada se uz čaj okupljaju članovi porodice, prijatelji i gosti, čime ovaj jednostavni napitak postaje važan dio zajedničkog života i očuvanja društvenih i kulturnih vrijednosti.

(Vijesti.ba)