Jugoslavija je 20 godina gradila aerodrom u planini - a uništen je za jedan dan

Ispod planine Plješevice, na granici Bosne i Hercegovine i Hrvatske, nalazi se jedan od najvećih podzemnih vojnih aerodroma izgrađenih u Evropi.

Jugoslavija ga je gradila pune dvije decenije, ulažući u njega oko šest milijardi dolara. Njegova vojna oznaka bila je „Objekat 505“, a danas je poznat kao aerodrom Željava.

Aerodrom se nalazi nedaleko od Bihaća, a ime je dobio po istoimenom selu na hrvatskoj strani granice. Izgradnja je počela 1948. godine, a završena je 1968. Za to vrijeme u unutrašnjosti planine probijeno je oko 3,5 kilometara tunela, čime je stvoren impresivan podzemni kompleks namijenjen smještaju i zaštiti vojnih aviona.

Objekat je imao četiri ulaza, od kojih je svaki bio zaštićen masivnim vratima teškim oko 100 tona. Tri ulaza bila su prilagođena prolasku aviona, pa su borbeni lovci iz unutrašnjosti planine mogli direktno izlaziti na piste.

Pet pista ispred planine

Ispred podzemnog kompleksa izgrađeno je pet asfaltiranih pista, čija se dužina kretala od približno 2.050 do 2.780 metara.

U bazi su bile smještene 124. i 125. lovačka eskadrila, opremljene avionima MiG-21bis, kao i 352. izviđačka eskadrila s avionima MiG-21R. Zahvaljujući takvoj organizaciji, avioni su mogli biti skriveni duboko u planini i izlaziti na piste tek kada je to bilo potrebno.

Jugoslovenski odgovor na američki NORAD

Na vrhu Plješevice nalazio se radar „Čelopek“, koji je imao važnu ulogu u sistemu ranog upozoravanja i nadzora zračnog prostora. Kako piše N1, taj sistem često se upoređuje s američkim NORAD-om, zaduženim za nadzor zračnog prostora Sjeverne Amerike.

S položaja na Plješivici moglo se nadzirati nebo iznad velikog dijela tadašnje Jugoslavije. Podzemna baza i radarsko postrojenje na vrhu planine tako su činili povezanu vojnu cjelinu, osmišljenu da omogući brzo reagovanje u slučaju zračne prijetnje.

Kraj obilježen eksplozijama

Nekadašnji ponos jugoslovenskog vojnog inženjerstva nije preživio raspad države i ratove devedesetih godina.

Prilikom povlačenja Jugoslovenska narodna armija minirala je piste, a 1992. godine snage takozvane Republike Srpske Krajine aktivirale su dodatnih 56 tona eksploziva, čime je unutrašnjost kompleksa pretrpjela teška oštećenja.

Ono što se gradilo dvije decenije tako je u kratkom vremenu pretvoreno u ruševine. Podzemni objekat, nekada projektovan da izdrži napade i zaštiti vojne avione, izgubio je svoju prvobitnu funkciju.

Ruševine koje i danas kriju opasnost

Danas su od Željave ostali napušteni tuneli, oštećeni vojni objekti i ostaci pista. Kompleks privlači ljubitelje napuštenih mjesta, fotografe i znatiželjnike, dok se pojedini dijelovi područja koriste i za obuku policijskih pasa.

Ipak, iza impresivnih prizora krije se ozbiljna opasnost. Šire područje i dalje je obilježeno rizikom od mina, zbog čega se posjetiocima savjetuje da ne napuštaju asfaltirane i provjerene površine.

Opasnost nije samo teorijska. Major Ratnog vazduhoplovstva i protivvazdušne odbrane Oružanih snaga BiH poginuo je 2000. godine nakon što je, tokom branja gljiva, aktivirao protivpješadijsku minu PROM-2.

Hoće li Željava ponovo dobiti novu namjenu?

U Bihaću već godinama postoji inicijativa da se jedna od nekadašnjih pista ponovo stavi u funkciju i koristi za potrebe lokalnog aerodroma. Međutim, ta ideja zasad nije realizovana, prvenstveno zbog nedostatka finansijskih sredstava.

Tako nekadašnji gigantski vojni projekat, u koji su uložena ogromna sredstva, danas stoji kao podsjetnik na jedno prošlo vrijeme. Željava je istovremeno historijski spomenik vojne tehnologije, turistička atrakcija i opasno područje čija budućnost još nije jasno određena.