Može uočiti svoj plijen s udaljenosti do 200 metara — ali za razliku od mnogih drugih vrsta, ne vreba u travi čekajući da mu se žrtva približi. Umjesto toga, trči za njom, proganjajući životinje i ljude podjednako.
Hyalomma krpelj, koji se često naziva i "veliki lovački krpelj", ranije je uglavnom primijećen u Africi, Aziji i južnoj Evropi. Međutim, klimatske promjene omoguće su mu da preživi i sjevernije, pa je već uočen u Njemačkoj i raznim zemljama Istočne Evrope. Kosovo, na jugoistoku Evrope, već je duže vrijeme jedno od glavnih žarišta ovog krpelja.
Hyalomma krpelj je ujedno i prenosnik izuzetno patogenog virusa koji uzrokuje Krimsko-kongoansku hemoragijsku groznicu — potencijalno smrtonosnu bolest s visokom stopom smrtnosti. Simptomi ove bolesti uporedivi su s onima kod ebole ili Marburg virusa. Ovi virusi mogu uništiti krvne i limfne sudove, što dovodi do unutrašnjeg krvarenja i smrti.
Kurtesh Sherifi prvi put je čitao o Krimsko-kongoanskoj hemoragijskoj groznici u novinama 2005. godine, dok je završavao studije veterine u Berlinu. U članku je pisalo da je 11 ljudi u njegovoj domovini, Kosovu, zaraženo ovom bolešću, a petoro ih je umrlo. Već ga je zanimalo proučavanje patogena koji se mogu prenijeti sa životinja na ljude (poznatih kao zoonoze), pa ga je Krimsko-kongoanska groznica dodatno privukla.
Po povratku kući, Sherifi je počeo raditi na Poljoprivrednom i veterinarskom fakultetu Univerziteta u Prištini. Međutim, budžet za istraživanja bio je skroman. Kosovo, mala zemlja sa svega oko 1,6 miliona stanovnika, nije imalo laboratoriju visokog nivoa sigurnosti niti opremu potrebnu za istraživanje virusa Krimsko-kongoanske groznice.
Traženj saradnja s Njemačkom
Sherifi je stupio u kontakt s najvećom njemačkom institucijom za proučavanje ove oblasti — Institutom za tropsku medicinu "Bernhard Nocht" u Hamburgu.
Jedna od istraživačica bila je Petra Emmerich, virolog i stručnjakinja za viruse IV grupe rizika — viruse koji uzrokuju teške, često smrtonosne bolesti za koje uglavnom ne postoji široko dostupan lijek. Virus Krimsko-kongoanske groznice spada upravo u tu grupu.
Emmerich takođe djeluje i kao rezervist u njemačkoj vojsci, koja je posebno zainteresovana za viruse koji bi se mogli upotrijebiti kao biološko oružje. Poslana je na Kosovo 2009. godine, kada je i upoznala Sherifija.
Tada je započela dinamična razmjena između istraživača. Na Kosovu je uspostavljen sistem za praćenje širenja Hyalomma krpelja i samog virusa. Od 2013. godine, njihov zajednički rad počeo se finansirati kroz Njemački program biološke sigurnosti, koji vodi Ministarstvo vanjskih poslova Njemačke s ciljem da "pomogne partnerskim zemljama u suočavanju s biološkim prijetnjama".
"To je uzajamna saradnja", rekla je Emmerich o ovom naučnom partnerstvu. "Mi imamo dijagnostičku stručnost i potrebne resurse, ali nemamo pacijente." Ljekari iz Njemačke redovno dolaze na Kosovo s Emmerich, gdje razmjenjuju informacije s tamošnjim kolegama.
Podizanje svijesti javnosti još je jedan važan stub saradnje između Njemačke i Kosova.
Poljoprivrednici na Kosovu posebno su izloženi riziku od infekcije — i to ne samo zbog uboda krpelja, već i zato što često golim rukama skidaju krpelje sa životinja. Ako zaražena krv životinje dospije u malu ranu na ljudskoj ruci, virus se može prenijeti na čovjeka.
