JEZIVA ISPOVIJEST PROFESORA NAKON NAPADA: 'Dijete je ležalo u krvi, rukom sam pokušao zaustaviti krvarenje'

Učenik ozlijeđeni su u napadu nožem koji se u petak dogodio u zagrebačkoj Elektrotehničkoj školi. Napao ih je jedan učenik, a

Dramatične trenutke napada nožem učenika na drugog učenika i spremačicu prepričao je profesor računalne grupe predmeta Mario Božurić.

"Jutros u 7:55 ulazim u školu, a pritom velik broj učenika trči iz škole. Viču mi: ‘Bježite, bježite!‘ Pitao sam ih što se događa i utrčao u školu, hodnik je bio prazan. Ne znate što da očekujete. Ugledao sam dvije osobe na tlu, međutim u tom trenutku nisam znao drži li netko od njih nož ili ne. Međutim, osoba koja je bila iznad viknula je ‘Bacio je nož!‘ i onda sam shvatio da ne poznajem niti jednu od tih osoba. Primaknuo sam se bliže i shvatio da učenika drži kolega iz susjedne škole s kojom dijelimo zgradu. Pomogao sam mu zadržati osobu na tlu i uspostaviti kontakt", ispričao je Božurić za Dnevnik.hr.

"Okrenuo sam se i vidio ozlijeđenu spremačicu. Pitao sam ga zašto je to napravio. Rekao mi je da je došao nekoga ozlijediti, a i sebe. Rekao mi je i da je već nekog ozlijedio i da je ozlijeđeni učenik u WC-u. Kada sam ušao u toalet, dijete je ležalo u krvi. Užasno. Rukom sam pokušao zaustaviti krvarenje i nastojao ga održati budnim do dolaska hitne. Kao što je i rekla njegova majka, čuo sam da na telefon netko priča i ugledao telefon pod njim", rekao je profesor i dodao  a se predstavio majci te kazao kako će dijete biti dobro i da ne dolazi u školu, već da dijete dočeka u bolnici. Bio je uz učenika do dolaska hitne pomoći.

"Napomenuo bih da sam prošao svašta, od ratnih događanja i svega. To su neki prostori gdje takvo nešto očekujete, ali jednostavno to ne očekujete u prostoru škole. To je posebno teško, teško se nositi s time", kazao je profesor.

Dodao je da je osoba zadužena za sigurnost u školi bila u hodniku i isto pokušavala smiriti situaciju.

Razgovarao je i s djelatnicama kriznog tima.

"Osjećam frustraciju i nemoć. Ne mogu percipirati da nam bude normalno to da je škola opasno mjesto, da nije sigurna. A kome mi sada možemo reći da je škola sigurno mjesto? Čini mi se da je tu zakazala prevencija. Ne mogu se okriviti niti zaštitarske službe niti bilo tko, osoba zadužena za sigurnost nema pravo pretresati nečije torbe, dijete može unijeti što god hoće u školu. Ona je figurativno tamo kao neka podrška, ali ne može garantirati sigurnost. Sigurnost bi trebala biti prevencija, a ne da ovo bude motiv i poticaj nekom drugom. S djecom treba razgovarati. Eto, jedna kolegica mi je rekla da će upisati dijete na boks da bi se naučilo obraniti. Mi smo s time priznali da smo izgubili bitku za sigurnost u školama, ako idemo na način da ćemo svoje dijete pripremati za nasilje umjesto da to nasilje možemo spriječiti", zaključio je profesor Mario Božurić.