Telefon zazvoni, podignemo slušalicu ili pritisnemo zeleno dugme i gotovo bez razmišljanja izgovorimo: "Halo?"
Radimo to toliko automatski da se rijetko zapitamo zašto razgovor počinjemo baš tom riječju. Zanimljivo je da odgovor vodi sve do samih početaka telefonije.
Riječi slične engleskom "hello" postojale su mnogo prije telefona i koristile su se za privlačenje nečije pažnje ili kao pozdrav.
Međutim, pojavom telefona krajem 19. stoljeća trebalo je pronaći jednostavan način da osoba koja se javlja pokaže da je veza uspostavljena i da je spremna razgovarati.
Alexander Graham Bell, izumitelj telefona, navodno je preferirao pomorski pozdrav "Ahoy!".
Thomas Edison imao je drugačiju ideju. Smatrao je da je "hello" praktičnije, a upravo je ta varijanta s vremenom prevladala u američkoj telefonskoj komunikaciji.
Kako se telefon širio, različiti jezici prilagođavali su telefonske pozdrave vlastitom govoru.
Kod nas se ustalilo "halo", dok ćete u drugim zemljama čuti različite verzije – od italijanskog "pronto" do japanskog "moshi moshi".
Zanimljivo je da telefonski pozdrav ne mora imati isto značenje kao pozdrav koji koristimo kada nekoga sretnemo uživo.
