Pljušte optužbe o navodnoj ugroženosti povratnika, osviću već viđene propale političke inicijative o posebnom statusu za Memorijalni centar i za Srebrenicu i ponovo se kuca na vrata OHR-a.
Čemu politizacija i strah za najobičniju istragu – ako je rađeno sve po zakonu!?
Čim je javnim prostorom "odjeknula" vijest o predistražnim policijsko-tužilačkim radnjama u i oko Memorijalnog centra "Potočari" digla se sarajevsko-bošnjačka "kuka i motika"! U nemogućnosti da zaustave istražioce, rafalnu paljbu preselili su na politički teren. Da se od vlastite dreke ne čuje suština. I da u izbornoj godini, vidno posrnuli pokušaju da prigrabe koji jeftini predizborni poen. Od dežurnih političkih demagoga, nepozvanih i neprozvanih udruženja pa do rukovodstva istraživanog centra – odjekuju odavno već za sve i svašta potrošene propagandne dosjetke - "zastrašivanje povratnika, širenje mržnje, negiranje genocida"! Kako i na koji način je običnim predistražnim radnjama baš sve to postignuto ni mađioničari ne znaju. Znaju zato dobro plaćeni i u sarajevskoj javnosti svepristuni američki senatori i kongresmeni. Njih šest od 535 koliko Senat i Kongres broje, u dalekom Vašingtonu opasno su se zabrinuli za istragu u BiH. I zatražili uvođenje sankcija za zvaničnike Srpske. Po ko zna koji put od ukidanja u oktobru prošle godine. Direktor Memorijalnog centra Emir Suljagić oduševljen.
"Istina" valjda poput one o pogibiji Suljagićevog oca Sulje. Dokazano Suljo Suljagić poginuo je kao muslimanski jurišnik u Voljevici kod Bratunca 1992. godine. I sahranjen. No sin Emir, oca je naknadno proglasio žrtvom iz jula 1995. godine, njegove posmrtne ostatke "prekopao" i u Potočare sahranio. Kako god, srpski član Predsjedništva Željka Cvijanović Suljagića podučava – prošla su vremena uvođenja sankcija.