Svaka ozbiljnija svađa ima trenutak u kojem tema zbog koje je počela gotovo prestane da bude važna. Jedna rečenica povuče drugu, ton se podigne, izvuku se stare zamjerke i odjednom više niko ne pokušava da riješi problem – oboje pokušavaju da dokažu da su u pravu.
Baš u tom trenutku jedna jednostavna rečenica može potpuno da promijeni smjer razgovora:
„Hajde da se prvo usredsredimo na ono oko čega se slažemo.“
Neće magično riješiti svaki konflikt, ali iza nje stoji veoma korisna ideja – umjesto da partnera, prijatelja, kolegu ili člana porodice u tom trenutku posmatramo kao protivnika, pokušavamo ponovo da pronađemo zajedničku tačku.
Zašto ova rečenica može da spusti tenziju?
Organizacioni psiholog Adam Grant godinama govori o vrijednosti konstruktivnog neslaganja.
Problem nije u tome što dvoje ljudi imaju različita mišljenja. Neslaganje čak može biti korisno, jer nas tjera da preispitamo sopstveni stav i sagledamo problem iz drugog ugla.
Problem nastaje kada se konflikt sa teme prebaci na osobu.
Tada više ne raspravljamo o tome šta se dogodilo, već počinjemo da dokazujemo kakva je druga osoba:
„Ti si sebičan“, „Nikada me ne slušaš“, „Uvijek radiš isto“.
Kada razgovor stigne do te tačke, odbrambena reakcija je gotovo očekivana.
„Uvijek“ i „nikada“ mogu da naprave još veći problem
Dvije riječi koje se često pojavljuju usred svađe posebno lako raspiruju konflikt – „uvijek“ i „nikada“.
„Ti me nikada ne slušaš.“
„Ti uvijek misliš samo na sebe.“
