Na prostoru bivše Jugoslavije vjerovatno ne postoji navijačka priča koja je toliko puta ispričana, preuveličana i osporena kao ona o vođi Torcide poznatom pod nadimkom Parangal i navijaču Partizana Žaretu.
Više od četrdeset godina kasnije ne postoji jedinstvena verzija događaja. Za jedne je riječ o brutalnom zločinu koji je godinama prešućivan. Za druge o običnoj tuči koja je s vremenom prerasla u urbanu legendu.
Jedno je, međutim, sigurno – priča o Parangalu postala je dio navijačke mitologije bivše Jugoslavije, a navijači Partizana i danas često pjevaju stihove:
"Procvetala bela lala, j'b'o Žare Parangala."
Sve počinje na grobu Dragana Mancea
Najpoznatija verzija priče vodi u rane osamdesete godine.
Prema toj verziji, Parangal je nekoliko dana boravio u Beogradu kao gost navijača Partizana. Navodno ga je ugostio Žare, jedan od tada poznatih Grobara.
Posljednje večeri, nakon što su zajedno pili, a prema nekim verzijama i konzumirali drogu, Parangal je počeo vrijeđati Dragana Mancea, jednog od najvećeg igrača Partizana ikad koji je je nesretno stradao u saobraćajnoj nesreći. Uvrijeđeni njegovim komentarima, navijači su ga odveli na grob legendarnog napadača Partizana Dragana Mancea.
Tu počinje legenda. Navodno je Žare tražio od Parangala da poljubi Manceov grob ili njegovu fotografiju u znak poštovanja.
Parangal je to odbio. Štaviše, prema toj verziji priče, počeo je vrijeđati Mancea i Partizan.
Tada, navodno, Žare vadi nož. Dalje slijedi najmračniji dio legende. Jedni tvrde da ga je silovao na licu mjesta na groblju, drugi da je odveo u stan, gdje ga je, uz prijetnju nožem, seksualno zlostavljao.
Pojedini tekstovi navode da je Parangal nakon toga podnio krivičnu prijavu protiv Žareta, zbog čega se u Splitu prvi put povjerovalo da priča nije izmišljena.
Međutim, javnosti nikada nije predočena policijska ili sudska dokumentacija koja bi nedvosmisleno potvrdila tu verziju događaja.
Ali postoji i potpuno druga priča
Godinama kasnije pojavila su se i svjedočenja ljudi koji tvrde da je cijela priča višestruko preuveličana.
Jedno od najpoznatijih objavio je Budimir Trajković na Facebooku.
On tvrdi da Parangal nije bio nikakav zarobljenik niti žrtva silovanja, nego gost Grobara nekoliko dana.
- Partizan je tada igrao finale plej-ofa u košarci i vječiti derbi u fudbalu u razmaku od nekoliko dana. Parangal je kontaktirao nekoga od Grobara da dođe u goste i odgleda utakmice. Danima je bio na Slaviji, imao smještaj, hranu, piće i karte. Ugošćen je par ekselans - tvrdi Trajković.
Prema njegovim riječima, problem je nastao posljednje večeri.
- Pijan i drogiran kao pseto počeo je vrijeđati prisutne Grobare. Više puta je upozoren da se smiri, ali nije poslušao. Tada su ljudi koji su bili prisutni skočili na njega i prebili ga-
Trajković tvrdi da je Parangal kasnije na sudu govorio kako su ga Grobari zlostavljali, gurali mu dršku metle i pastu za cipele u usta, ali dodaje:
- Priča o klasičnom silovanju i nekakvim homoseksualnim činovima nije tačna.
On navodi i da je mjesec dana kasnije Parangal navodno krenuo u Beograd kako bi ubio Žareta, ali da je u vozu ponovo pretučen od strane Grobara iz Rume i Inđije, iako priznaje da za taj dio priče nije siguran.
Četiri verzije iste priče
Zanimljivo je da se među navijačima već decenijama prepričava najmanje nekoliko potpuno različitih verzija.
Prema jednoj, na Parangalu se na južnoj tribini iživljavao veliki broj Grobara.
Druga kaže da je sedmicu dana bio zatočen kod Žareta.
Treća tvrdi da je sa stadiona odmah udaljen uz pratnju tadašnje milicije.
Četvrta ide korak dalje i tvrdi da Parangal uopće nije bio akter događaja, već da je cijela priča nastala kao urbana legenda koja je s godinama postajala sve monstruoznija.
Mit koji je ponovo oživio 2017. godine
Priča o Parangalu ponovo je dospjela u fokus javnosti nakon velikog obračuna na južnoj tribini stadiona Partizana 2017. godine.
Tada je grupa hrvatskih državljana učestvovala u sukobu između zaraćenih frakcija Grobara.
Prema navodima medija, radilo se o ljudima iz kriminalnog miljea koji su navodno za dolazak u Beograd bili plaćeni oko 10.000 eura po osobi.
Sukob je završio brutalnim premlaćivanjem. Nekolicina ih je završila u bolnici, svi su opljačkani, a jedan je priveden potpuno nag, nakon što je ostao bez odjeće.
Upravo tada brojni mediji ponovo su podsjetili na priču o Žaretu i Parangalu, povlačeći paralelu između dva događaja.
Istina vjerovatno nikada neće biti poznata
Četiri decenije kasnije nije moguće sa sigurnošću utvrditi šta se zaista dogodilo.
Jedna strana tvrdi da je Parangal bio žrtva brutalnog seksualnog nasilja koje je kasnije završilo i na sudu.
Druga kaže da je riječ o običnoj tuči koju je navijački folklor pretvorio u jednu od najvećih urbanih legendi Balkana.
Ono što je nesporno jeste da je slučaj ostavio dubok trag u navijačkoj kulturi bivše Jugoslavije. Legenda živi i danas, prenosi se s generacije na generaciju, a stihovi "Procvetala bela lala, jeb'o Žare Parangala" i dalje se povremeno mogu čuti na južnoj tribini stadiona Partizana.
I možda upravo to najbolje govori o ovom slučaju – šta god da se te noći dogodilo, granica između činjenica i navijačkog mita odavno je postala gotovo nemoguća za razaznati.