Marko Podraščanin, jedan od najboljih odbojkaša u historiji Srbije, stavio je u 39. godini tačku na briljantnu igračku karijeru.
Sjajni srednji bloker je odlazak u sportsku penziju objavio na svom Instagram nalogu na italijanskom jeziku, gdje se podsjetio svih klubova čije je dresove nosio tokom bogate karijere.
Između ostalog, sa reprezentacijom je osvojio dva evropska zlata i svjetsku bronzu, dok je na klupskoj sceni, igrajući za Vojvodinu, Koriljano (Corigliano), Lube, Peruđu (Perugia) i Trentino, čak četiri puta bio šampion Italije.
Slavni odbojkaš se u svom emotivnom obraćanju prisjetio samih početaka i sna koji ga je vodio kroz sve godine profesionalnog bavljenja sportom.
- Kada me je otac odveo na utakmicu F4 Lige šampiona, da gledam Spens prepun strasti i emocija, oči su mi bile širom otvorene, a srce je snažno kucalo. Dvije godine kasnije, ponesen entuzijazmom koji je reprezentacija Srbije probudila širom zemlje osvajanjem olimpijskog zlata, i sam sam počeo da treniram u jednom od najvažnijih klubova – Vojvodini. Počeo sam da sanjam da ću jednog dana obući dres reprezentacije i igrati za najveće i najuglednije klubove Italije. Zaljubio sam se u taj san i donio odluku koja je obilježila svaki dan mog života: da uvijek dajem sve od sebe, bez zadrške i bez kajanja.
Podraščanin je opisao i teške momente kroz koje je prolazio, ali i ogromnu zahvalnost prema odbojci koja mu je donijela sve što danas ima u životu.
- Bilo je teških trenutaka, kada je tijelo govorilo da je dosta, a um morao da pronađe snagu da nastavi dalje. Ali svaki put sam birao da ustanem. Jer pravi snovi osvajaju se korak po korak, trening po trening. Zahvaljujući tebi obišao sam svijet, upoznao različite kulture, naučio jezike, upoznao saigrače, trenere i ljude koji su postali pravi prijatelji. Imao sam privilegiju da igram za tri najveća kluba na svijetu i doživim emocije koje ću zauvijek nositi u srcu. A navijači… Kakav spektakl, kakva energija. Uvijek su bili tu da nas podrže, u svakom trenutku. Zahvaljujući ovom putu upoznao sam ženu svog života, Milenu, moju najveću i najdragocjeniju podršku. Od samog početka bila je uz mene kroz svaku pobjedu i svaki poraz. Već dvadeset godina živimo u jednoj od najljepših zemalja na svijetu, gdje su rođena naša djeca, Mila i Matija – najveći dar koji nam je život podario.
Na samom kraju, dugogodišnji reprezentativac je poslao snažnu poruku novim generacijama i obećao da nikada neće potpuno napustiti svoj voljeni sport.
- Vrijednosti koje imam naučila si me ti, učinivši od mene ne samo sportistu, već boljeg čovjeka, i spolja i iznutra. Nadam se da sam bio pozitivan primjer mladima. Ako je makar jedan od njih, gledajući mene, pomislio: „I ja želim da pokušam“, onda je vrijedelo. Bio je to život toliko bogat, ispunjen i izuzetan. Vratiću ti sve što si mi dao, sa istom posvećenošću i motivacijom, svakoga dana sve više, moje je obećanje. Draga odbojko, neizmjerna je privilegija boriti se uz tebe i za tebe…
