Ahmed Krnjić danas je jedno od najzvučnijih imena borilačkog sporta u Bosni i Hercegovini, a njegov uspon na veliku scenu nije došao slučajno. Iza svakog ozbiljnog sportskog projekta, osim talenta, rada i odricanja, stoji i podrška ljudi koji prepoznaju pravi trenutak da stanu uz sportistu i pomognu mu da napravi iskorak. Upravo u toj priči važno mjesto zauzima i Džan Dekić, čovjek koji je u Ahmedu na vrijeme vidio potencijal vrijedan ozbiljne pažnje.
Povratnik iz Austrije, gdje je proveo 27 godina, danas u Bosni i Hercegovini gradi vlastiti posao, ali i dio svog vremena posvećuje podršci mladim i uspješnim ljudima. U slučaju Ahmeda Krnjića, ta podrška nije ostala samo na riječima, već se pretvorila u savjete, planiranje, povezivanje i pomoć van ringa, u trenucima kada je jednako važno imati jake ljude oko sebe kao i biti spreman za borbu.
U razgovoru za „Dnevni avaz“ Džekić govori o povratku u domovinu, saradnji s Krnjićem i ulozi čovjeka iz sjene u priči koja bi Bosni i Hercegovini mogla donijeti veliki sportski trenutak.
Trend odlaska
Rođeni ste u Austriji, tamo ste proveli 27 godina, a onda odlučili doći u Bosnu i Hercegovinu i ovdje otvoriti firmu. Koliko je ta odluka bila emotivna, a koliko životna i poslovna?
- Odluka je bila jako emotivna. Iako sam rođen u Austriji, korijeni su mi ovdje i ljubav prema Bosni i Hercegovini stekao sam još kao dijete. Želim da moje dijete odrasta u Bosni, da uči i živi bosansku tradiciju i kulturu, da odrasta u vjeri i u okruženju koje poštujem. Poslovno, želim pomoći svojoj državi i koliko-toliko doprinositi jačanju ekonomije i stvaranju prilika ovdje.
Mnogi iz Bosne i Hercegovine sanjaju odlazak vani, a Vi ste uradili suprotno i vratili se. Šta Vas je vuklo nazad i jeste li ikada posumnjali da ste donijeli pravu odluku?
- Nažalost, odlazak iz Bosne i Hercegovine postao je trend. Ljudi odu vani i rade za dobre plate, ali se tamo često ne vidi njihova prava vrijednost ni ono što mi kao Bosanci nosimo – veliko srce i dušu. Moj otac bi rekao: Na zapadu hrana nema okusa, cvijeće nema mirisa, a kuće su bez ljubavi. To je zaista tako i to je bio jedan od velikih razloga da se vratim. Naravno da svaki početak nosi izazove, ali nikada nisam posumnjao u svoju odluku. Upravo su ti izazovi motivacija da radimo još više.
Vodite firmu za bazene, imate svoj posao i obaveze, a opet dio slobodnog vremena ulažete u podršku mladim ljudima. Odakle u Vama ta potreba da nekome budete vjetar u leđa?
- Moji roditelji cijelog života pomagali su ljudima oko sebe i kroz odrastanje uz njih shvatio sam koliko su te vrijednosti važne. Učili su nas da budemo dobri ljudi, da ne gledamo samo sebe i svoj interes, nego i druge oko sebe. Na kraju, najvažnije je šta čovjek ostavi iza sebe.
Kako je uopće počela Vaša priča s Ahmedom Krnjićem? Sjećate li se trenutka kada ste pomislili: “Ovaj momak zaslužuje ozbiljnu podršku”?
- Ahmeda sam upoznao preko Harisa Bibera. Nakon jednog treninga otišli smo na jagnjetinu u Vitez i tu sam imao priliku da s Ahmedom duže razgovaram. Već tada bio je pod ugovorom s ONE Championshipom, što je ogromna stvar za sportistu koji dolazi iz Bosne i Hercegovine. U tom razgovoru vidio sam na kojem je nivou i koliki potencijal ima. Iskreno, tada sam osjetio i jednu brigu – da takav talenat ne smije propasti, kao što se, nažalost, dešava mnogim sportistima kod nas, često samo zato što nemaju dovoljno podrške i ljudi koji će ih pogurati i pokazati im i onu drugu stranu sporta.
Iza kulisa
Kada gledate Ahmeda danas, kao borca koji ide po WBC pojas, šta je ono što publika ne vidi, a Vi vidite svakodnevno iza kulisa?
- Publika vidi borbe i pobjede, ali ne vidi koliko odricanja stoji iza toga. Ahmed živi ovaj sport svaki dan – disciplina, treninzi, povrede, odricanje od mnogih stvari koje su drugima normalne. Ono što ja vidim iza kulisa jesu ogromna posvećenost, karakter i vjera u cilj koji je ispred njega.
U kojoj mjeri je Vaša uloga zapravo mnogo više od “čovjeka iz pozadine” — koliko tu ima savjetovanja, planiranja, razgovora, smirivanja, motivacije i zajedničkog donošenja odluka?
- Iskreno, to je svakodnevna priča. Kad god smo zajedno, uvijek se vrti neka tema oko karijere – planovi, ideje, naredni koraci. Čak i kada se okupimo privatno sa suprugama ili prijateljima, razgovor često završi na sportu i njegovom putu. Ipak, na kraju Ahmed donosi odluke – ja sam tu da ga savjetujem, motivišem i podržim.
Spomenuli ste da Ahmedu predlažete projekte van ringa, sponzorstva, PR i analizirate svaki korak. Koliko je danas za jednog borca važno da ne bude jak samo u ringu, nego i van njega?
- Danas je to jako važno. Ahmed mora biti spreman i fokusiran u ringu, trenira i po dva puta dnevno, putuje, a uz sve to je i otac, sin i muž. Zato je važno da ima nekoga kraj sebe ko ga podržava i pomaže mu da balansira sve obaveze i izazove koji dolaze s karijerom.
Postoji li neki detalj ili situacija iz saradnje s Ahmedom koja Vam je posebno ostala urezana, a najbolje pokazuje kakav je on čovjek kada se kamere ugase?
- Poslije poraza u finalu WBC turnira u Rijadu bio sam jako emotivan i tužan, ali kada me Ahmed nazvao odmah nakon meča, gledajući u telefon shvatio sam da sada njemu treba podrška više nego meni. Prve njegove riječi bile su: “Hvala Allahu, idemo dalje.” Taj trenutak najbolje pokazuje kakav je čovjek iza kamera – disciplinovan, zahvalan i motivisan, i upravo to vas tjera da radite još više i jače uz njega.
Koliko Vam je važno to što kroz Ahmedovu priču, na neki način, pomažete i Bosni i Hercegovini da dobije jednu veliku sportsku i životnu priču?
- Veoma mi je važno, jer Bosna i Hercegovina zaslužuje da se priče poput Ahmedove prepoznaju i cijene. Kroz njegovu karijeru pokazujemo da ovdje postoje talenat, rad i posvećenost, a to može motivisati i druge da vjeruju u svoje snove.
Koliko je teško na Balkanu gurati sportsku priču ozbiljno i dugoročno, posebno kada znate da iza svakog uspjeha stoji mnogo više rada nego što javnost može naslutiti?
- Vrlo je teško, jer svi znamo kakvi smo mi Bosanci i Balkanci – imamo inat, volju i srce, ali često ni sistem ni okolnosti ne idu naruku. Iza svakog uspjeha stoje ogroman trud, odricanje i disciplina, a javnost to rijetko vidi. Upravo zato je izazovno, ali i motivišuće raditi ozbiljno i dugoročno.
Šta Vas najviše ispunjava u toj ulozi — osjećaj da pomažete mladom čovjeku, da gradite nešto veliko iz sjene ili nada da će jednog dana Ahmedov uspjeh biti i zajednička pobjeda svih koji su vjerovali u njega?
- Uspjeh će uvijek ostati Ahmedov i uspjeh njegove porodice, ali ono što mene ispunjava jeste to što kroz njegov rad i trud na najvećoj svjetskoj sceni vidimo i našu zastavu.
Pred Ahmedom je možda najveći meč karijere. Kako Vi proživljavate takve dane — jeste li mirni i racionalni ili Vas ipak ponesu emocije?
- Kada se približi najveći meč, sve misli i energija idu u to da bude spreman. Radimo na svakom detalju, ali živimo za pozitivne misli i vjeru da će uspjeti.
Kada jednog dana Ahmed napravi još veći iskorak i dođe do samog vrha, šta biste voljeli da ljudi znaju o toj priči iz pozadine i ulozi koju ste Vi imali?
- Volio bih da ljudi shvate da ne boli pomagati drugima kada vjeruješ u njih i da se ponekad ego i lični interes mogu ostaviti sa strane.
Može li se reći da Vi danas niste samo podrška Ahmedu Krnjiću, nego i neko ko želi pokazati da uspješni ljudi iz dijaspore mogu biti važan oslonac mladima u Bosni i Hercegovini?
- Znamo koliko je dijaspora važna za našu državu u svim segmentima, pa tako i u ovoj priči. U Austriji je sve naprednije nego kod nas, puno znanja i iskustva tamo se stiče i smatram da se ono što naučimo može prenijeti mladima u Bosni i Hercegovini i biti im velika podrška.
Šta biste poručili ljudima iz dijaspore koji možda imaju želju pomoći nekome u Bosni i Hercegovini, ali još ne znaju odakle da krenu?
- Podrška se uvijek može pružiti, bilo savjetom, iskustvom ili resursima. Važno je samo da želite pomoći i da napravite prvi korak.
Poruka mladima
A šta biste poručili mladim sportistima u Bosni i Hercegovini koji imaju talenat, ali možda nemaju dovoljno podrške i misle da su sami na tom putu?
- Poručio bih im da ostave ego sa strane i prihvate podršku – ona je tu, samo je treba prihvatiti. Talenat vrijedi samo uz rad, disciplinu i ljude koji su tu da vas podrže, jer svima nama nekad zapne.
Okršaj na Kipru
Ahmed Krnjić nakon završenog teškaškog turnira započinje nove pripreme, a ovoga puta pred njim je izuzetno važan i veliki izazov, a to je borba za pojas namijenjen WBC International prvaku. Krnjića očekuje izuzetno zahtjevan meč koji je zakazan za 19. maj na Kipru. Protivnik će mu biti Mourad Aliev, vrlo zanimljiv i kvalitetan bokser koji je 2020. godine nastupio na Olimpijskim igrama u Tokiju.
Mnogi benefiti
Pobjednik meča na Kipru, osim što postaje vlasnik pojasa, ulazi u Top 15 boraca na rang-listi i tek nakon toga počinje ona prava, ozbiljna priča. Pripreme su započele u Sarajevu, a još će se raditi u Austriji i vjerovatno Kanadi.
