Škotski oficir Gregor Makgregor je dvadesetih godina 19. vijeka u Londonu prodavao zemlju i obveznice države Pojais u Srednjoj Americi. Ta država nije postojala. Oko 250 ljudi otputovalo je tamo, a više od polovine njih nije se vratilo.
Iz londonske luke je u jesen 1822. isplovio brod pod imenom Honduras Paket, s odredištem koje na tadašnjim pomorskim kartama nije postojalo.
Na njemu je bilo sedamdesetak putnika, uglavnom Škota, koji su prodali sve što su imali da bi počeli novi život.
U džepovima su nosili novčanice države u koju su plovili i papire o zemlji koju su kupili.
Kada su nakon dva mjeseca stigli na obalu Srednje Amerike, tamo nije bilo ničega. Ni luke, ni grada, ni ljudi. Samo netaknuta džungla i ruševine jedne napuštene naseobine.
Ko je bio čovjek koji ih je poslao
Gregor Makgregor rođen je 1786. u Škotskoj i bio je oficir britanske vojske između 1803. i 1810.
Kasnije je ratovao u Južnoj Americi, u ratovima za nezavisnost, i vratio se u Britaniju s pričom o sebi kao iskusnom vojniku i čovjeku od ugleda.
Tvrdio je da mu je jedan domorodački poglavica s takozvane Komarčeve obale, u današnjem Hondurasu, poklonio ogroman komad zemlje i titulu kneza.
Od tog navodnog poklona napravio je državu.
Kako se izmišlja država
Makgregor se nije zadržao na pričanju. Napravio je papire.
Dao je štampati zemljišne listove, obveznice, karte, zastavu i vlastitu valutu, pa čak i ustav.
Godine 1822. u Edinburgu i Londonu pojavio se vodič za doseljenike na 355 stranica, potpisan imenom autora koji nije postojao, u kojem se opisuje plodna zemlja, uređena prijestolnica i naklonjeno stanovništvo.
U Londonu je primljen u visoko društvo.
Zašto su mu vjerovali
Jedan aristokrata mu je dao imanje na korištenje, a gradonačelnik priredio banket u njegovu čast.
Vrijeme je bilo pogodno za takvu prevaru. Britanija je dvadesetih godina 19. vijeka bila puna ulagača koji su tražili priliku u dalekim krajevima, a Južna Amerika se tek oslobađala španske vlasti, pa su nove države zaista izdavale obveznice.
Pojais se, među njima, nije činio neobičnim.
Prodao je obveznice u dva navrata, svaki put po 200.000 funti, što je današnjih oko 24 miliona. Cijena zemlje je rasla s potražnjom, a doseljenici su britanski novac mijenjali za novčanice države koja ne postoji.
Šta se desilo s ljudima
Za Pojais je ukupno otputovalo oko 250 ljudi, u dva broda.
Na obali su podigli improvizovani logor i čekali pomoć koja nije dolazila.
Umirali su od malarije, žute groznice i gladi. Prema procjenama, poginulo ih je oko 180.
Kada je konačno stigao brod iz britanske kolonije u današnjem Belizeu, spasioci su im morali objasniti ono što nisu mogli povjerovati: država u koju su doselili ne postoji, a oni ilegalno borave na tuđoj zemlji. U Britaniju se vratilo njih pedesetak.
Kako je prošao onaj ko je sve smislio
Dok su ljudi umirali na obali, Makgregor je u Londonu priređivao zabave.
Kada je istina počela izlaziti, prebacio se u Pariz i pokušao istu stvar ponovo, s francuskim doseljenicima.
Tamo je 1825. uhapšen i suđeno mu je za prevaru, ali je oslobođen zbog nedostatka dokaza i pušten nakon osam mjeseci.
Nastavio je prodavati papire još čitavu deceniju. Umro je u Venecueli, gdje mu je odobrena vojna penzija, i nikada nije stvarno odgovarao za ono što je uradio.
Ono što njegovu prevaru čini modernom nije to što je izmislio državu, nego to što je izmislio dokumentaciju. Ljudi nisu vjerovali njemu, nego papirima koje je štampao.
